U Gradskoj galeriji Labin, predstavljena monografija Peruška Bogdanića

U Gradskoj Galeriji Labin predstavljena je u nedjelju 11. rujna, 2022. monografija akademskog kipara, Peruška Bogdanića. O njegovom osebujnom životu i radu govorili su  Gorka Ostojić Cvajner, povjesničarka umjetnosti i  Mladen Lučić, likovni kritičar.

„Ovo je treća promocija monografije Peruška Bogdanića, prva je bila zagrebačka, ozbiljna, velebna i lijepa,  porečka je bila minimalistička, i s razlogom promovirana u Poreču“, izjavila je Gorka Ostojić Cvajner.

„Bila je tamo i izložba skulptura u prostoru, a Peruško Bogdanić je beskrajno zaslužan da je nastavio rad Josipa Diminića koji je zajedno sa Pučkim otvorenim učilištem do ove godine bio izuzetan mentor mladim studentima koji su dolazili u Montrakeru,  ljetnu kiparsku školu odraditi skulpture koje su napućile možda čak i prenapućile mali Vrsar, pa to više neće biti Casanovin grad,  već možda kameni grad.

Drago mi je što je druga promocija ove monografije bila u Poreču i radi njegove skulpture koja je Poreč digla na noge, a to je „Kip od kiše“ brončana monumentalna skulptura na glavnom Trgu Slobode pored njihove katedrale.  Iako su Porečani htjeli nešto drugo, bilo je preko 23-oje natjecatelja za taj prostor i uvijek su htjeli neku barokiziranu ne znam koju varijantu sa konjima, vodom, vodopadima, vidilicama. Osobno sam inzistirala na skulpturi Peruška Bogdanića, jer je velebna, definitivno ozbiljna, čini jedan od vrhova ostvarenja Peruška Bogdanića, i oni koji budu kupili, ili listali ovu monografiju vidjet će da ima više varijanti  te njegove „skulpture od kiše“.

A zašto je ova promocija u Labinu? Bogdanić je posvojeni Labinjan i tko nam je kriv. Volimo ga! Iako nije baš Labinjan, više je iz Sv. Marine“, rekla je Ostojić Cvajner. „Zapravo sam iz Drenja“, potvrdio je sam autor, Peruško Bogdanić.

„Bogdanić se priključio listi profesora visoko etabliranih, koji su došli u Labin, ostajali u Labinu, vraćali se Labinu, i činili taj suport labinskih atelijera mediteranskog kiparskog simpozija koji je bio apsolutna vertikala u bivšoj Jugoslaviji u komparaciji sa puno većim sredinama, nego što Labin jest.

I Mediteranski kiparski simpozij, sa dvije realizacije jedna je njegov Keopsov san, fenomenalna skulptura znakovitog naravno naziva, dugog trajanja dobre lokacije, a druga je Bijela cesta devedesete godine rađena, znakovitog naziva, „Dolazak barbara“. Devedeseta godina prošlog stoljeća, jako važno i jako priljubljivo tom nazivu. Njegova 24 metra, plus tri i pol metra širine Bijele ceste, nalazi se kao peta dionica između Milića i Bassania. Kao memento njegovog stvaralaštva, što se vidi u njegovoj monografiji koliko je ona važna“.

I koliko sjajno podsjeća na crtež koji je u vrijeme održavanja prezentacije monografije Peruška Bogdanića visio na zidu Gradske galerije Labin, upravo govornicima iza leđa.

„Lijevi crtež je prvonagrađeni na 25.-im Labinskim likovnim uzletima, i toliko duhovno podsjeća  na Bijelu cestu, mada se vezuje na starohrvatsku tradiciju pučke ornamentalistike, a posvećena je Kazimiru Maljeviču.

Volimo što je u Labinu, silno je koristan što je u Labinu  uvijek podigne razinu partnerstva, sudjelovanja, animacijski ga podržava. Kvalitetan je tonus, jednostavno u Labinu i pridružuje se cijeloj vojsci, da podsjetim, Raul Goldoni, Vlado Bužančić ima svoj atelje, Baković jedan i drugi, Dubravka Babić, Tin Friščić, bili su, ostali ili otišli, ali su obogatili Labin i hvala im na tome“, rekla je Ostojić Cvajner.

„Gorka Ostojić Cvajner, stavila je uvodno Bogdanića u kontekst Istre“, rekao je povjesničar umjetnosti i likovni kritičar, Mladen Lučić. „Njegovi tragovi u Poreču i Labinu su veliki i nadam se da će ostati i za budućnost i za sve vrijeme ubuduće. Učinio je Bogdanić i mnogo toga izvan Istre, u svom rodnom Hvaru i u Zagrebu, u koji se preselio tijekom studija na Likovnoj akademiji, i gdje je ostao do danas.

Prvi susret s njegovom skulpturom doživio sam osamdesetih godina i to je bilo prilično zanimljivo vrijeme, stoga što je umirala moderna, (shvatite to metaforički). Moderna je prestara sa svojim izričajem, bila je konceptualna umjetnost, taj zadnji krik modernizma i rađala se nova priča, postmoderna, nova slika, transavangardna. U tom trenutku dok su se slikari manje –više tražili, kiparstvo je bilo imuno od toga. I u jednom trenutku su se pojavili paralelno četiri kipara s Hvara, među njima i naš današnji gost, Peruško Bogdanić.

Radilo se o jednoj skulpturi koja je bila drugačija od onog što se prije radilo, i što je bilo uvriježeno da se misli pod kiparskim svijetom, jedna skulptura koja je bila škrta u formi, ali sjajna u provedbi forme, s druge strane predstavljala je neke simbole i bila spoj znaka simbolike i forme  minimalizma. Tu je Peruško Bogdanić bio promotor, on i Kuzma Kovačić su gurali tu vrstu. I prva veća samostalna izložba Peruška Bogdanića u galeriji Studentskog centra u Zagrebu, za koju je predgovor napisao Tonko Maroević osamdesete godine, zatekla nas je, i ugodno iznenadila.

I tu je sve krenulo, Peruško Bogdanić se pojavio na sceni kao „ledolomac“ , onaj koji krči nove puteve, koji nikad nije robovao formi ni veličini“, rekao je Lučić.

„Žao mi je što Peruško Bogdanić nije radio više javnih spomenika, ali još uvijek ima vremena. Njegova skulptura u Poreču, „Pjev kiši“, podsjeća na gradska vrata, jer smještena je upravo na ulazu u Decumanovu ulicu, uz glavni ulaz u samu Porečku inzulu“, rekao je Lučić. 

„Monografija Peruška Bogdanića atipična je“, kazala je Ostojić Cvajner, „Knjiga je po visini  35 centimetara, njezina je širina 24,5 centimetara, a težina je 1,96 kilograma. Gotovo dva kilograma. Knjigu je nemoguće držati,  trebate prostor kad ju otvorite ona je široka 61 centimetar. Listati i manipulirati tom knjigom zahtijeva maksimalnu koncentraciju, a ta maksimalna koncentracija nagrađena je sadržajem“.

„Studiozni rad na monografiji počeo sam davne 2014.-e, ali je stao u vrijeme pandemije, kad su zaustavljeni lanci dobave materijala, u ovom slučaju kvalitetnog papira, i poskupljenjem papira. Potreba da zaokružim svoj umjetnički opus u monografiji  poklopio se s mojim odlaskom u mirovinu. Nisam htio to učiniti dok sam bio nastavnik nego kad je prestao moj pedagoški rad na Likovnoj akademiji, onda se otvorilo vrijeme da to završim“, izjavio je Peruško Bogdan.

Monografija je izdana u 500 primjeraka, uz potporu Likovne akademije iz Zagreba, prodajna cijena je 700, kuna, a samo u vrijeme prezentacije, mogla se kupiti za 400, kuna. 

(K.Š.P.) 11.09.2022/17:01