Večer druženja u Šušnjevici, uz premijeru dva dokumentarna filma, Pre potok / Na potoku, i An kava/ U rudniku, planirana je da se održi za vrijeme Adventa.
„Kako je Kršan organizirao veličanstveni Advent, naše smo okupljanje odlučili pomaknuti za sam kraj ovog dugog blagdanskog razdoblja“, izjavila je ravnateljica Javne ustanove Interpretacijski centar Ekomuzej- Vlaški puti, Viviana Brkarić.
„Bilo je i vrijeme promjenjivo i nesigurno, pa se blagdan Sv. Tri kralja koji je i državni praznik, pokazao kao pravi izbor. I tako smo ovom večeri druženja na otvorenom, uz projekcije dokumentarnih filmova, Pre potok/Na potoku i An kava/ U rudniku, zaokružili dugo praznično i blagdansko vrijeme. Htjeli smo da to bude vani, nije toliko hladno, i ugodno je na svježem zraku“, izjavila je Brkarić.

„Nastojimo pomoći da se mjesto kao što je Šušnjevica revitalizira, kroz programe koji visoko cijene našu baštinu, kulturu, običaje, njeguju tradiciju i upravo ovdje imamo jedan takav primjer, izjavila je pročelnica Upravnog odjela Istarske županije (UO IŽ) za turizam, Nada Prodan Mraković.
Pohvalila je Centar u Šušnjevici gdje se to jako lijepo radi. „Vjerujem da će u budućnosti Eko muzej –Vlaški puti imati sve više posjetitelja na događanjima koja slave sve ono što se ovdje njeguje, od kulture, običaja, tradicije i sveukupne baštine“, rekla je Prodan Mraković.

Nakon projekcije Viviana Brkarić zahvalila UO IŽ za turizam, pročelnici Prodan Mraković zaslužnoj, za informativnu tabelu na glavnoj prometnici i Odjelu za kulturu, resornog Ministarstva, koji su uz organizatore, Ekomuzej –Vlaški puti, Udrugu Spod Učke i Općinu Kršan, podržali sinoćnju večer druženja u Šušnjevici uz premijerno prikazane filmove, kojih je autor, Valter Stojšić i Viviana Brkarić.
„Svake godine snimimo barem dva dokumentarna filma“, kaže Valter Stojšić. „Neki su kraći, neki duži, ima ih sigurno dvadesetak do sada. Ima dugometražnih dokumentaraca od po sat vremena, ima od 40 minuta, i od pola sata. I dosta kraćih koji traju od 5 do 15 minuta“, rekao je Stojšić.

„U filmu Pre potok /Na potoku, riječ je o Boljunčici, samo je u žargonu to uvijek bio potok“, kaže Brkarić. „ Ljeti bi potok presušio međutim ostale su lokve koje su uvijek bile pune vode. U kojima smo se mi kao djeca kupali i uživali, Cijelo ljeto bili bi pola dana na tim lokvama. Ja sam jedna od najmlađih generacija koje su se još uvijek kupale na potoku. Ranije generacije pa i ja sam uživala u tome, kupali smo se i sakupljali na tih nekoliko lokvi. Zvali smo ih pučevi, jer se to zove puč na vlaškom jeziku. Bilo je nekoliko lokvi koje nisu presušile tijekom godine, bili su podzemni izvori koji su održavali te lokve da imaju vode.
Vidjeli smo na filmu da su žene prale rublje na potoku. Ranijih godina prije nego je u selo stigao vodovod, rublje se po kućama ručno pralo i iskuhavalo, a onda su žene to rublje ispirale na potoku.

Isto tako oni koji nisu imali cisterne kod kuće, Uzimali su čistu vodu za piće na posebnim mjestima gdje je bilo izvora. Vodu su redovito nosile žene u brentama ili drvenim bačvama na leđima, a tko je imao sreće, da je imao magarce, imao je i prijevoz za vodu do kuće.
Potok je imao još jednu ulogu, bio je bogat ribom. U ljetnim mjesecima kad bi presušio, u tim lokvama ostale su ribe, i okolni su mještani lovili te ribe. Nisu to bile ne znam kakve vrste ribe, kazivač u filmu, Josip Glavina kaže da su bile pune kosti, ali bile su ribe. I djeci je sve to bilo vrlo zabavno.
Potok i dalje postoji, samo sada iz nekih razloga presušuje veći dio godine. Kako se izgradilo branu koja povremeno pušta vodu prema moru, tako se potok puni ne samo vodom, puni se i blatom, i nije više ono što je bilo prije“, kaže s nostalgijom Brkarić. „Puno ima vrba, trave, jednostavno svega. Izgubio je svoje korito i svoj tok koji je imao prije“. (Katarina Šoštarić Perković.)07.01.2023./09:34:58