Osvrt Katarina Šoštarić Perković: Pobjednik u prvoj rundi ili kako se zaglibilo u bespuću vlastite (neo)zbiljnosti

Širom otvorenih očiju pogledaj u dobro koje ti se nudi, jer se u njemu možda krije zlo, o kojem ni ne slutiš. Kao i u nevolji koja se sruči na tvoj život, pokušaj razabrati što ti dobroga nosi.

Puno se toga ponudilo na ovim prostorima kroz priču o slobodi, ljudskim pravima i demokraciji . A da ni  jedno ni drugo nije bilo to što se nudilo. Niti čovjeka uzelo u obzir.

A kad se usred žestokih previranja na otvorenom frontu, izranjavane zemlje u ratu do posljednjeg „mohikanca“, upravo sada potegne pitanje iskorjenjivanja korupcije, i prikaže kao velika medijska senzacija, u zemlji koja godinama, zapravo desetljećima slovi kao najkorumpiranija zemlja, u ovom dijelu svijeta, a moguće i puno šire, postavlja se pitanje kako je moguće da to nitko prije nije vidio. Već sada, kad je od svega što se tamo događa, najmanje vidljiva ta i takva zemlja.

Nešto se ipak događa u novom rasporedu snaga,  koje su se bez službenog gostoprimstva rasporedile na najboljim pozicijama raskrvavljene zemlje. Tko se još sjeća i najveće žitnice Europe.  

Istovremeno, nagovještava se, iz tamo, prekoatlantika da taj žalosni rat, više nema smisla financirati, što se može protumačiti kako se traži način za odstupnicu.   

Ublažava se i bombastični svakodnevni narativ, jer rat već neko vrijeme,  ne privlači pažnju zapadnog svijeta tzv. koalicije 15 posto,  pritisnutog sve jačom svakodnevnom zbiljom.

Oni koji su se još kako sokolili, drastičnim mjerama i sankcijama, imaju sve više ozbiljnih problema, pa im situacija nalaže da se okreću sami sebi.

Ipak sa druge strane Atlantika vidimo onoga koji pobjednički trlja ruke, jer je postignut konkretan i ozbiljan cilj, radi kojega se ovaj rat i isprovociralo.

I nije važno što rezultati ratnih razaranja na terenu još uvijek nisu zbrojeni, ni crta podvučena.

Važno je to, što je rat dobiven.

A koji nema veze  sa zemljom patnicom, koje će možda biti, a lako moguće da i neće , u novoj postavi snaga. 

Onaj puno važniji rat, vodio se praktički iza zavjese. Rat protiv Europe. Protiv tzv. svojih prijatelja, ali kad imate takve prijatelje ni neprijatelji vam nisu potrebni.

Rat se vodio protiv zemalja starog kontinenta, prirodno naslonjenih na jeftine susjedne energente. Koji su omogućili razvoj europske industrije i razvoj Europe u ovakvu kakva je do nedavno bila. A kad industriji otkinete jeftine energente, više nemate ni industriju. Ni koječega drugoga što je do tada bilo.

I zato pobjednik sa druge strane svijeta, sada traži načina za pristojni uzmak do bilo kakvog mira, a što će biti s raskrvavljenom zemljom, i razmontiranim zemljama starog kontinenta, malo ga je briga, pa se i javnim rječnikom ublažava ratnička retorika. (K.Š.P.)13.02.2023./08:54:19