OSOBNO - Adriano Šćulac: Poduzetan, dobar i zanimljiv susjed

Lijepo je imati poduzetne susjede. One koji brinu o okolišu, čuvaju i koliko je god to moguće, održavaju javno dobro, imovinu koja nije njihova. Kad su ti susjedi, ili točnije susjed i maštoviti, znaju što je ironija i humor, meni su još draži. Imam sreću da je jedan baš takav, moj susjed. Volimo ga, diže nam moral, uvijek je veseo i dobre volje, voljan je i željan pomoći svakome.

Pričao mi je nedavnom kako ga užasno smeta rupetina u ulici Prilaz Kikova na Katurama. Veli kako je nazivao gradski odjel koji je zadužen za sanaciju tih i takvih stvari, ali je jedini odgovor bio, kako su oni to zabilježili pa će se rupa sanirati.

Kad? Pita me susjed? „Oni mi uvijek kažu bit će, sanirat će se, zabilježili smo vašu primjedbu. Ali se redovito nikada ništa ne događa. Ne krivim komunalnog redara. On ne može vidjeti svaku uništenu stvar u gradu, kojih samo na Katurama ima na desetke. Ne može on kontrolirati parkirališta, Rabac, Labin, kako da stigne sve. Imam za njega pohvale, za razliku od „gradskih foteljaša“ oni mi idu na živce. Ne djeluju, na rade, ne brinu o gradu i građanima, a to bi im trebalo biti primarno. Jer tko da mi objasni, kako ni za tako male sitnice nema novaca“ govori mi susjed u dahu, pa nastavlja „Ta rupa je na kraju krajeva i opasna. Stradavaju automobili, ali to je lim, da se popraviti, nego ono najgore, ljudi lome noge. Mrak je, mjesto slabo osvijetljeno. Jedna je osoba uvrnula gležanj“ govori mi.

No, poduzetan i pun humora kakav je, dosjetio se pa u rupu postavio vazu, lijepu, punu cvijeća. Originalno, njegov stil. Reče mi da će gradu poslati zahtjev neka ulici promijene ime u ulica Cvjetnih rupa.

Znam tko je on, ali nije želio u širu javnost „ne piši tko sam, ali ako ti je to zanimljivo objavi“ reče mi.
Naravno da mi je zanimljivo. Na kraju mi veli, neka opet budem na licu mjesta u petak. Tad će u popodnevnim satima, on i još nekoliko stanara, sami sanirati rupu. „Imamo, cementa, vode, imamo lopate, imamo snage, bit će nas nekoliko, i da, ne šalim se. Kad neće oni, koje za to plaćamo, sami ćemo“ u njegovom mi stilu, govori za kraj.

1_53