Katarina Šoštarić Perković:`Je li LABINA udruga koja promiče umjetnost i toleranciju ili nešto treće?`

Sada više nisu prošla samo dva mjeseca od kada je završio ovogodišnji drugi po redu festival LABINA. Budući je događaj  umjetnosti i tolerancije od velikog značaja za Labin, malo mjesto gdje ljudi poznaju ljude,  od Festivala koji nije priskrbio ni približnu satisfakciju za uloženo, vrijeme, prostor, energiju a poglavito novac, ma od kuda pribavljen. Porezni obveznici Imaju pravo, znati zašto?

Do sada su prošla puna tri mjeseca, ušlo se u odbrojavanje četvrtog a još uvijek nema odgovora na ključna pitanja.

Ako je u prvoj godini , kada je Festival tek kao ideja pokrenut, Grad bio glavni inicijator i podrška manifestaciji, kasnije te iste godine, osnovana je Udruga LABINA, kao glavni nositelj djelovanja kroz sve daljnje aktivnosti. Potpora Grada je ostala, više simbolično nego stvarno, jer je Udruga sada postala glavna i najvažnija.

No nakon zatvaranja ovogodišnje LABINA-e, ostao je gorak okus neuspjeha, ovog lijepo zamišljenog projekta. Ispostavilo se,  da je Festival tri dana, bio sam sebi svrha, praktički bez publike. Što se nikako nije dalo sakriti.

Čast rijetkim izuzecima! ( poput predstave Zijaha Sokolovića, ili nastupa djece Umjetničke glazbene škole, uz obaveznu pratnju roditelja). 

Prve sumnje u neuspjeh upućene  su Gradu Labinu i na Gradskom vijeću, Borjan Batagelj, kao pročelnik Odjela društvenih djelatnosti, pojasnio je za širu javnost, da postoji Udruga LABINA,  koja vodi cijelu organizaciju.

Vrlo teško se oteti dojmu da se u potrazi za predsjednikom Udruge, koji je u svakom sličnom primjeru alfa i omega organizacije i rada, međutim, kod Udruge LABINA, na naše veliko iznenađenje nije bilo tako. Ovogodišnja LABINA održavala se, nekim čudom, čak i  bez predsjednika.  A zašto? Jer je predsjednik (Dean Čabrić) nekoliko mjeseci ranije, podnio ostavku. Doznali smo, samo iz osobnih razloga.

Postavilo se pitanje, pa tko onda vodi cijelu tu stvar? Očekivalo se u najmanju ruku, da po završetku Festivala, koji iza sebe ostavlja priličan fijasko, o svemu tome članovi Udruge ozbiljno raspravljaju, da vide gdje su i u čemu učinjene pogreške, i definiraju nova rješenja.  I to čim prije, ako ne i odmah!

Vrijeme novih natječaja i novog financiranja, ubrzo će osvanuti, Udruga mora biti spremna, ima velike ciljeve, sa Festivalom umjetnosti i tolerancije u (geo)politički nestabilnim vremenima, radi čega se i predstavila u Briselu. Ali ništa od svega, nije tako.

Tko će drugi, sazvati i okupiti ljude, ako nema  predsjednika?

Preostalo je osloniti se na tajnika Udruge, Čedomira Ružića, za koju informaciju više. Uljudnog sugovornika ipak je više zanimao scenski rad, nego administriranje u Udruzi, što je prihvatio više iz kolegijalnih razloga.

Udruga dakle nema predsjednika, i  nema osobu u Labinu koja bi to mogla učiniti. Ima samo dopredsjednicu, a to je Sonja Damjanović. Inače umjetnička direktorica Festivala. I do sada smo s njom samo po umjetničkim pitanjima komunicirali. I k tome, ona je u Novom Sadu.

A ipak, se sve događalo ovdje, u Labinu. I postaje nezamislivo da (nitko) u Labinu o svemu tome nema ni riječi. Inicijativa bi odnekud iz Labina trebala krenuti, jer Labinu je stalo da se stvari rade u pravo vrijeme i na pravi način.

Prebrojavanjem članova Udruge, bilo ih je u početku devet, šest iz Labina i troje iz Novog Sada, ispostavilo se da ni oni koji su iz Labina bili na tom popisu, uglavnom više nisu ni članovi. Jedna od pouzdanijih osoba za razgovor na temu Udruge, Ana Černjul, potvrdila je da više nije članica.

Direktorica Umjetničke škole, Matka Brajše Rašana, Melita Lasek Saterwhite, i dalje je članica Udruge. Ali, se bavila organizacijom nastupa učenika i učitelja Umjetničke škole, bez ikakve novčane naknade, samo s ciljem promocije Škole i njezine djelatnosti. 

A to da Udruga nema predsjednika/predsjednicu i da nitko ništa ne radi po tom pitanju , ni direktorica Umjetničke škole, nema informacija, nakon totalnog fijaska s publikom ove godine.  Osim što je brinula da su nastupi njezinih učenika bili uspješni i posjećeni.

I kako to da Udruga LABINA, nema predsjednika, pitamo Sonju Damjanović za izjavu, jer u Labinu nemamo od koga što doznati, a ni pitati? Ona radi i snima seriju i zauzeta je, ali daje obećanje prvom prilikom, odgovoriti. Obećanje s početka ljeta, još uvijek vrijedi.

Zašto Udruga nema predsjednika(cu)?  Zašto je predsjednik dao ostavku? Kada i tko će napraviti rezime svega što se od glazbeno-scenske umjetnosti zbivalo na ovom prostoru, bez publike? Novac poreznih obveznika je išao za nešto, što nije imalo publike, zašto?

Zašto o tome nitko u Labinu ne želi ništa reći? Svi samo upućuju na gđu. Damjanović, umjetničku direktoricu.

I tako su mjeseci istekli, ušlo se u novu fazu 2023.-e, kada počinju školske i studentske godine, pa i pripreme za sudjelovanje Udruga na natječajima za novo financiranje. Velikom brzinom sve se to približava, i za Udrugu LABINA, koja još uvijek nije sumirala (ne)ostvarene rezultate s početka ove godine. A kamo li da je stavila točku na plus ili minus konačnog ovogodišnjeg rezimea.

U doba interneta, i Statuti su dohvatljivi, mimo predsjednika, dopredsjednice ili tajnika, a tamo stoji da, sjednice skupštine saziva i vodi dopredsjednica (k).  A samo u slučaju njezine  spriječenosti  Skupštinu saziva i vode, predsjednik ili tajnik.

Izvanrednu Skupštinu koja bi za izbor novog predsjednika bila neophodna, treba sazvati  dopredsjednica, kaže Statut na vlastitu inicijativu. Ili ako takve inicijative ne bi bilo, onda na zahtjev najmanje tri člana Udruge. Sve je to jako važno jer se u ovoj situaciji kakva je zadesila Udrugu LABINA,  samo na izvanrednoj Skupštini, može birati novog predsjednika, ili predsjednicu.

Ukoliko bi postojala zdrava Udruga LABINA, postavljena na jasnim i čvrstim temeljima, i koja bi okupila odgovarajući broj ozbiljnih članova, koji bi znali što im je raditi, tada bi se doista moglo vjerovati da će i Festival LABINA, postati velika tradicija.

Katarina Šoštarić Perković

02.09.2023./08:35:07