Katarina Šoštarić Perković - I mi možemo voditi bolju politiku

Jedno je sigurno, a to je, da ništa nije sigurno ovih dana u Hrvatskoj. Pogledamo li unatrag, po slobodnoj volji, u samo nekoliko mjeseci ili nekoliko godina, ista nesigurnost prisutna je na ovim prostorima, kao neka boljka sa kojom smo pristali živjeti, bez tretmana i liječenja. Pod izgovorom da tako mora biti.  Jedino što je preostalo,  dignuti ruke od svega što nam smeta pa i samih sebe. I povinovati se tuđoj volji, da radi sa nama što je koga volja. Jer mi sami nismo dorasli, vidjeti situaciju u kojoj smo zapeli, pa je svatko drugi izvana, pozvan da to bolje vidi od nas. I bolje nam presudi, što je za nas dobro, a što loše, ili nikako ne valja.

Lome se i važu riječi, ovih dana, nakon što je u ovoj velikoj izbornoj godini, Hrvatska zabilježila drugu po veličini izlaznost birača na svijetu, posije Rusije sa 87 postotnim odazivom na birališta.

Hrvatska je time pokazala svijetu i vijeku, da je još uvijek ima i da postoji. I da se može mobilizirati za cilj, samo kad ga ima na vidiku.

Hvala mu tko je i ovdje probudio narodnu energiju i zakotrljao riječi kojih su ljudi željni čuti, bez da imaju znanja iz političke ekonomije ili politologije. Malo tko se nadao tome da će biti učinjen  zaokret u naoko mirnoj i samo još jednoj političkoj kampanji, i to u  Hrvatskoj, koje se (nažalost!) većinom stide i sami Hrvati. Kao malom zemljom, koja eto ništa ne može, jer je mala, ništa ne razumije, jer je mala, ništa ne zna, jer je mala. Ništa nema, jer je mala.  I ti i takvi građani Hrvati drže da je sasvim primjereno, što su posljednjih godina predizborne kampanje prolazile u većini slučajeva blijedo i nezapaženo.

Ovoga puta sve je bilo drugačije, jer je ta visoka i nedodirljiva politika u Hrvatskoj, zašuškana i zabašurena svemoćnim Brukselom, u ovoj političkoj kampanji postajala razgolićena do same srži, svoga neprimjerenog lica i naličja. Pa su i birači, gotovo preko noći dobili potvrdu svojih najcrnjih slutnji, o dvostrukim i trostrukim mjerilima ovdašnjih brukselskih poslušnika, koji rade na štetu domaćeg prostora i ljudi, koji čine život u svom zavičaju.

I samo onome koji nosi zrnce pristojnosti u sebi, i ne čini drugome ono, što ne bi želio da netko drugi učini njemu, sada bi trebao razumjeti energiju naroda –birača, koji su sa vjerom u cilj izašli na glasanje i priskrbili Hrvatskoj u ovom trenutku, drugo najprestižnije mjesto u svijetu po izlaznosti, ma kako god vam se to činilo.

Evo prigode da se svi prisjetimo  kroz koje se sve blamaže svijetu izložila , velika sjedinjena država, kada su njihovi izbori bili u fokusu javnosti. Nisu nam niti do pete.

I da ne bi netko rekao da smo mali, kad činimo ovako velike stvari.  

I možemo voditi bolju politiku, na jasnim i zdravim načelima, koji su u ovom trenutku najpotrebniji temelj, na kojem će se graditi sustav. Jasnog razlikovanja trodiobe vlasti, zakonodavne, izvršne i sudske i svega ostalog što iz toga proizlazi.

Kalkulacije bilo kojeg tipa, od bilo koje stranke, koje sada zapostavljaju stvaranje zdravih temelja države, za sitne i krupne osobne probitke, nemaju dovoljno političkog potencijala za razumijevanje ozbiljnosti problema, osim da djeluju na štetu javnog dobra. I nužno ih je odvojiti kao žito od kukolja.

Katarina Šoštarić Perković