U posljednjih smo se mjesec i nešto dana, nahodali i često se pojavljivali na izborima. Izbori za svašta nešto. Politički naravno. Prvo smo glasali iliti glasovali, za stranke i političare koji će nas sljedeće četiri godine zastupati u Hrvatskom saboru.
0ko i zbog tih izbora, bilo je mnogo govora, pisanja, analitika i kritika, jer se na njima doduše ne direktno, htio kandidirati, ili je to učinio, vrag bi ga znao, predsjednik republike Zoran Milanović. Nazivan je tada svakakvim imenima, ja sam upamtio samo jedno, a to je „Kršitelj ustava“.
Inače meni je naš Ustav kao cjenjkanje na placi. Cjenkaju se njegovim točkama i stavkama, umjesto da ga sprovode. Neki ustavno suci, a nakon njih i njima dragi i bliski političari tumače ga, kako im u trenutku štima i paše. Netko ovako, netko onako. Nikada mi nije bilo jasno da se zakoni tumače, kako je kome drago i u trenutku poželjno. Po meni se oni sprovode i trebalo bi ih se poštivati. Tako bi barem trebalo biti.
Ako ništa drugo, Milanović je podigao dosta prašine raspisujući te izbore, te ja na njih izašlo preko sedamdeset posto birača. Više nego respektabilna brojka.
Nakon tih izbora na brzinu se posložila koalicija i Vlada, gdje je svatko sa svakim ili točnije nitko s nikim, ali imamo Vladu, koja će po meni potrajati kratko vrijeme. Sve do nedjelje 09. lipnja, bila je među partnerima u Vladi ogromna tišina i skoro nula kritika, jer su se svi akteri tih neprincipijelnih koalicija, čuvali i pazili za upravo održane izbore za Europski parlament.
Na tim izborima opet su svi pobijedili. Oni koji su dobili mandate u Briselu, kao i oni koji to nisu, ali su i oni također postigli super rezultate. Slušam i čitam, kako su svi zadovoljni iako nisu prošli za EU parlament, ali je njihov uspjeh puno veći nego prije četiri godine. Nema veze ako nogometnu utakmicu izgubiš 10 : 0, bitno je valjda, da si super odigrao dva dodavanja. Naravno sve to po tumačenju naših vrlih i super objektivno-pametnih političara.
Izlaznost pak, na ove izbore bila je najniža u Europi i iznosila je tek dvadeset posto. Nekadašnji europarlamentarac Mislav Kolkaušić, nazvao je nas, osamdeset posto idiotima, jer eto nismo birali. Pa ako mu je to imalo zadovoljstvo, priznajem idiot sam, a to ću i ostati do kraja života, jer mi ne pada napamet ikada više izaći na bilo kakve izbore.
Bolje se osjećam, jer sam (mada prekasno), zaključio da kad glasam za zelene, oni odu u koaliciju s crvenima, ako pak dam glas crvenima oni odu s crnima, ružičasti s plavima, ljubičasti sa smeđima itd. Svi oni mogu sa svima, samo da je na tisuće eura mjesečno za nerad i udobne fotelje. Za javnost i narod, devedeset posto njih zabole kurac (čast izuzecima, kojih ipak ima). Moram tu priznati da mi je žao što u EU parlament nije ušao Valter Flego, jer je jedan od rijetkih marljivih, odgovornih, odmjerenih i sposobnih ljudi. No, kad za savjetnika i kreatora kampanje kako za sabor tako i za EU parlament, imaš nekog Krešimira Macana, što osim poraza očekivati?
Neki su političari toliko pokvareni i zločesti, da ne upotrijebim riječ glupi, pa nam žele nabiti na nos, kako je nas osamdeset posto, koji nismo izašli na EU izbore, nezainteresirano i nije nas briga. Da imaju i malo pameti, razmišljali bi kako je to otpor. Otpor je, najjača i najjasnija poruka, da nam ih je preko glave. Kako njih, uvijek istih, tako i njihovog „rada“ za vlastito dobro a neuspjeha da učine bilo kakve pomake na bolje za građane i državu. Za mene je naivan sve i jedan onaj, koji od uvijek istih ljudi i njihovih metoda rada, očekuje drugačije i bolje rezultate. Što i za koga da glasam, i što to mijenja nabolje u zemlji, koju već godinama voze samo u rikverc. Čekam neke nove političara/e, koji će shvatiti da ima i brzina koja pokreće društvo naprijed.
Osim tih EU izbora, u Općini Raša su se održali vanredni izbori za načelnika. Ne tako važni, jer dobitniku, a to je bio IDS-ov Leo Knapić, mandat traje do redovnih, a to je manje od godinu dana, ali je ipak na te izbore, izašlo 37 posto birača. Knapić je osvojio 60 posto glasova. Dobar rezultat je postigao i kandidat SDP-a, Miroslav Hudi, koji se inače nikada ranije, kao ni Leo Knapić, nije bavio politikom. Dobio je 24 posto glasova. Najlošije je prošla kandidatkinja HDZ-a Admira Žakula, koja je kao dijete Raše i dugi niz godina aktivna lokalna političarka, dobila tek 14 posto glasova ili brojkom, za nju je glasalo tek 137 birača. Možda dokaz da birači trebaju i žele nova lica u politici?
Izbori su bili i u gradu Labinu i to za Mjesne odbore. Na njima je većinu glasova dobio IDS, a broj vijećnika povećao je i SDP. Ni na njima nisam glasao. Naime na području Katura, gdje živim, taj MO već četiri godine ne postoji. Ili da se ispravim, možda i da, ali preko dvjesto stanara zgrade u kojoj živim i susjednoj, nikada nije bilo pozvano niti na jedan sastanak tog takozvanog mjesnog odbora. Istina jednom smo slučajno zalutali susjed i ja na taj neki sastanak tog MO, i tamo se nešto obećavalo, što nikada nije učinjeno. Dosta je pogledati sva polomljena stakla na autobusnim čekaonicama, i sve polomljene zaštitne stupiće, koji tako stoje već godinama.
Da nismo sami nazivali komunalnog redara, koji je uputio poziv Gradu i pomogao da se uklone dva opasno trula i viseća ogromna stabla, već bi nekoga bila poklopila. Kako ne bi ispalo da to samo pišem, istu sam stvar u lice rekao nekima od osoba koje su zastupale a i dalje zastupaju taj Mjesni odbor. No, njih ja najvjerojatnije ne zanimam, ali oni mene zanimaju još manje. Ostaje im samo stid, što puno zuje a malo meda daju. No, tko zna, možda se s vremenom udostoje pozvati, ako ne mene, a ono barem nekog od preko dvjesto stanara, samo iz ulica, Prilaz Vala i Prilaz Kikova.
(Adriano Šćulac) 11.06.2024/09:08