Krijesnice u Istri sve su rjeđe

Mnogi od nas pamte krijesnice kao svjetleće čuvare toplih ljetnih večeri tijekom djetinjstva. Ove “žive lampice” bile su neizostavan dio bezbrižnih toplih noći, rasvjetljavajući tamne vrtove i šumarke svojim nježnim svjetlom. Titranje njihove svjetlosti bilo je kao da gledamo magiju koja nas vodi u svijet mašte, gdje su krijesnice simbolizirale ljeto za kojeg smo imali osjećaj kako nikad neće završiti.

Krijesnice, ili svitci kako ih još nazivamo, predstavljaju fascinantne bioluminiscentne insekte. U Istri su najčešće prisutne dvije vrste: ivanjska krijesnica (Lampyris noctiluca) i mala ivanjska krijesnica (Lampyris splendidula), nazvane po svojem prvom letu koji se podudara s blagdanom svetog Ivana krajem lipnja.

Ove bića pripadaju obitelji Lampyridae i prolaze kroz četiri stadija metamorfoze: jajašce, ličinka, kukuljica i odrasli kukac. Krijesnice većinu svog života provode u stadiju ličinke, hraneći se sitnim beskralježnjacima poput puževa i glista. Odrasli primjerci, koji žive samo nekoliko tjedana, koriste svoj svjetlosni organ smješten na kraju tijela za komunikaciju, privlačenje partnera i odvraćanje predatora. Svjetlost krijesnica je rezultat biokemijskog procesa bioluminiscencije, koji uključuje reakciju luciferina i enzima luciferaze uz prisutnost kisika.

Danas, nažalost, svjedočimo smanjenju populacije krijesnica, što je posljedica brojnih prijetnji. Urbanizacija i izgradnja smanjuju prirodna staništa krijesnica, pretvarajući šumarke i vlažna područja u betonske površine. Infrastrukturni radovi često dovode do isušivanja močvarnih područja i gubitka vegetacije vitalne za opstanak krijesnica.

Umjetna rasvjeta ometa njihovu bioluminiscentnu komunikaciju ključnu za parenje, dok pesticidi širokog spektra ne samo da uništavaju štetnike, već i ličinke krijesnica, kontaminirajući tlo i vode. Također, promjene klimatskih uvjeta, poput temperature i oborina, negativno utječu na njihova staništa.

Da bi se zaustavilo daljnje smanjenje populacije krijesnica, potrebni su zajednički napori znanstvenika, lokalnih zajednica i vlasti. Smanjenje svjetlosnog onečišćenja, korištenje alternativa pesticidima i očuvanje prirodnih staništa poput močvara i rijeka ključni su koraci ka očuvanju ovih čudesnih bića. (Izvor:IstraMet)17.07.2024./08:10:55.