Osvrt -Umjetna inteligencija ili umjetna prepotencija

Svi oni koji su zaigrali na sigurnu kartu umjetne inteligencije, koja je trebala ne samo zamijeniti čovjeka, već i njega naučiti pameti po nekom novom normalnom, skočili su sami sebi u usta. Ljudska megalomanija kakvom se već može pokazati, upravo se razotkriva. Misleći kako će postaviti sa jedne strane aparate, a sa druge „apartčike“ (poslušnici iz doba ortodoksnog socijalizma) i eliminirati čovjeka. U smislu da je samo aparat važan, a čovjek (aparatčik) nevažan, pa će život i svijet ugurati u umjetni program, koji će određivati red i poredak stvari. Materijalnih i nematerijalnih.

To poigravanje uz istovremeno iščekivanje grandioznih rezultata vrijednosti, na svjetskim burzama, sve više uzima maha. Zbog upotrebe tzv. pametnih telefona, koji su više u korištenju kod ljudi svih dobi, od kompjutora, gdje se umjetna inteligencija gura  posvuda gdje uspije. Prevodi normalne tekstove,  pisane književnim jezikom na nerazumljivo „naklepane“ riječi, rastavljene gdje ne treba i sastavljene gdje nije potrebno. A zbog nepoznavanja jezične širine sinonima, metafora, imena ljudi i naziva mjesta, iz bogatstva jezičnih figura, jednoznačno i na vrlo primitivan način pokazuje svu nemoć.

To što je nazvano umjetnom inteligencijom, u mnogim primjerima, ostavlja dojam široko rasprostranjene „umjetne prepotencije“. 

Slična se priča upravo vrti i oko mega projekta , proizvodnje EA (električnih automobila), primjera ima, a naša namjera nije da ih redom nabrajamo, već podsjetiti kako svako vrijeme izbaci nešto, kao posljednji krik mode. Slično slatkom lijepku, na kojega se uvijek nešto ili netko ulovi, kao u zamku.

Ima ponuda programa umjetne inteligencije koji će proniknuti u srž onoga što čovjek, otac, roditelj, profesor, političar,  iznosi kroz svoje izlaganje, i prenijeti sažeto u jednoj rečenici. Možda dvije. Umjesto, i bez sudjelovanja žive prisutnosti. I novine će se brže čitati,  a novinarstvo postati bezbolnije, kad se izostavi ljudski faktor. A sve postane dohvatljivo, „na tač“. Razumljivije rečeno, na dodir malog ekrana (to the touch)!

Obmana je jaka, a dokaz više jesu ovogodišnji rezultati sa državne mature na kojoj 85 posto maturanata u Hrvatskoj nije položilo hrvatski jezik. Toliko o umjetnoj „prepotenciji“. 

Zar mislite da i ova zemlja može naprijed sa takvim rezultatima.

Ne zanosimo se da će od puno toga modernoga, ostati baš sve zabilježeno kao promicatelj razvoja.  Neće! Bez sudjelovanja čovjeka koji misli,  razmišlja i promišlja, pita, propitkuje, da bi došao do zaključka,. Što zapravo drži svijet? Da li napuhane svjetske burze, koje stvaraju krize  i onda nude spasonosna rješenja. Ili čovjekov rad, koji ostavlja tragove puno dublje i od samog čovjeka. 

Katarina Šoštarić Perković

(5p)24.08.2024./07:54:43