Ratko Keresteš, čuvar umjetnina, umjetnik i još mnogo toga

„Tukao je“ svjetska mora kao mladić. Plovio njima i mijenjao brodove. Kao tinejdžer imao prilike ostati u Americi, ali ništa od toga nije bilo jače i bolje, od rodnog kraja. Imao je tek 16 godina, kada ga je put nanio tetki u Ameriku, i bez obzira na sva nagovaranja, vratio se u svoj rodni kraj. Koromačno, malo mjesto, poznato u svijetu po čuvenoj tvornici cementa.

Po odsluženju vojnog roka, počeo je ploviti morima svijeta i zarađivao za kruh kao pomorac. Nakon godina plovidbe, ovaj vitalni 74-godišnjak, skrasio se na kopnu i gdje bi drugdje nego u rodnom mjestu Koromačnu i počeo s radom, u današnjoj kao i tadašnjoj tvornici cementa. Ostaje u toj tvornici punih 35 godina, točnije sve do umirovljenja.

Ratko Keresteš, prijatelj Bigi i oslikane demižone

Dvokatnica u centru Labina na Zelenicama, njegov je dom dugi niz godina, u kojoj nažalost živi sam, otkako mu je prije nešto više od godinu dana, preminula supruga.

Nije to obična dvokatnica, već se slobodno može nazvati muzejom, u kojem se nalazi svega i svačega, ili što se ono kaže, od igle do lokomotive. Naime, Ratko je sakupljač stvari koje je danas skoro pa nemoguće pronaći i koje se desetljećima ne proizvode. 

Ratko čuva, poštanske marke, stari novac, iz mnogih država svijeta, stare radijske prijemnike, pisaće mašine, stari alat, oruđa, skulpture od kamena, koje i sam izrađuje. U kući se mogu pronaći i manja kormila brodova, razne značke, zastave, boce i ostali stakleni predmeti od kojih se neki mogu pronaći jedino u Ratkovoj kući.

Kuća je velike površine, izgrađena davne 1938. godine, i sve je to lijepo posloženo, i zna se iz kojeg kraja svijeta dolazi.
Osim što je sakupljač starih umjetnina, Ratko piše i vlastitu poeziju, obrađuje veliki vrt u blizini kuće, pravi je majstor u pravljenju zimnice i pića od plodova, raznih voćaka, a bavi se i crtanjem. Ima na desetke slika koje je sam nacrtao, a u posljednje je vrijeme započeo s crtežima na demižonima (bocunima). Zasad je svojim rukama i neperivim bojama oslikao njih sedam, a nastavlja i dalje. Veli nam kako slika bojama namijenjenim za bojanje željeza i betona.

U njegovom svakodnevnom radu, društvo mu pravi mačak Bigi, njegov nerazdvojni prijatelj i radost. Ratko nam veli kako svaka demižona ima svoje ime, kako su to ženska imena, ali nam je otkrio ime samo jedne, na kojoj su nacrtani predivni cvjetovi, a dao joj je ime, demižona Mikaela.

Na naše pitanje, da li su demižone na prodaju, dao nam je negativni odgovor, jer ih za sad poklanja prijateljima, a dvije demižone krase izlog prodavaonice cipela Borovo, koja se nalazi preko puta kuće u kojoj Ratko živi.

Sve viđeno je zaista unikatno i originalno, kao što je i sam čovjek Ratko Keresteš, koji je voljan svakome pokazati njegove umjetnine i umjetnički rad. 

Na kraju nam je onako ironično poručio, kako su svi dobrodošli pogledati njegova djela, ali neka se pripaze, kako ne bi platili kaznu, jer naime Ratkova se dvokatnica nalazi tik uz glavnu cestu koja prolazi Labinom, a nema ucrtan pješački prijelaz, te se cesta mora prelaziti na vlastitu odgovornost i na za to, nedozvoljenom mjestu. Nadamo se uskoro i pješačkom prijelazu kako bi druge prilike, nekažnjeno stigli do Ratkove kuće.
(Tekst i foto: Adriano Šćulac)