Više od šezdeset članova i simpatizera Društva „Josip Broz Tito“ Labinštine posjetilo je Nacionalni park „Brijuni“ gdje su u četverosatnom razgledavanju uživali u ovoj prekrasnoj oazi netaknute prirode te upoznali povijest i znamenitosti otočja. Od prethistorije, odnosno doba dinosaura, preko rimske civilizacije, do ere Kupelweisera koji je močvare i malarično područje pretvorio u mondeno ljetovalište do, dakako, Titova vremena koji je na otočju boravio i radio od 1947. do 1979. godine. Posljednji put je s mola Velikog Brijuna isplovio 29.8. te godine kada je krenuo na svoju posljednju Konferenciju nesvrstanih u Havani. U jednosatnoj vožnji vlak prolazi uz ostatke rimskih građevina, nekoliko rezidencijalnih objekata, te safari parkom u kojemu se nalazi tek mali broj životinjskih vrsta: nojevi, zebre, slonica Lanca…Tu je, dakako, još uvijek razgovorljivi Koki, papiga kojoj je 69 godina.
Daleko je više životinja u stalnoj postavi „Tito na Brionima“ smještenoj u zgradi nekadašnje parne kupelji. U prizemlju je pravi mali prirodoslovni muzej, preparirane životinje kojima su se nekada divili posjetioci ZOO-vrta na Velikom Brijunu. Na katu mnoštvo fotografija dočarava višedesetljetni boravak i državnički rad Josipa Broza Tita na otočju s posebnim naglaskom na Pokret nesvrstanih. Upravo ovdje 1956. potpisana je „Brionska deklaracija“ (Naser, Nehru, Tito), temelj budućemu Pokretu nesvrstanih koji je okupio 120 zemalja te 17 članica promatrača. Koliki mu je bio značaj dovoljno ilustrira podatak da su tih godina Ujedinjene nacije brojale oko 150 zemalja. Nalaze se tu zastave 60 zemalja čijih je 90 poglavara posjetilo Brioni, Tito je ovdje primio i nekih 100-tinjak predsjednika vlada, te brojne druge poznate ličnosti. Pa i one iz svijeta filma. U jednom od bivših kamenoloma je 1955. uređeno ljetno kino gdje se na informativnom punktu može doznati da je Stari na Brionima pogledao 8801 film ,a samo 1957. čak 365 što ga je uvrstilo u glasovitu Guinessovu knjigu rekorda.
Među mnoštvom fotografija nalazi se, možda i ne slučajno, i jedna „labinska“ – posjet Predsjednika Labinu 15. lipnja 1958. godine kada je na prostoru današnjeg kolodvora održao govor pred oko 50 tisuća ljudi. Nakon toga prošetao je s pratnjom (Pod)labinom, razgledao postrojenja na Pjacalu te u „mramornoj sali“ direkcije (danas Gradska knjižnica) objedovao s rudarima, domaćim i regionalnim rukovodiocima. Na slici je ovjekovječen trenutak kada ga pozdravljaju rudari-veterani Anton Zupičić i Anton Griparić iz Raše. Labinština je Jugoslaviji davala oko 80 posto proizvodnje kamenog ugljena, pa je Tito gajio posebne osjećaje za njene neimare. Susreti s njima sežu gotovo osam desetljeća unatrag, kada je već 1946. u Opatiji, među ostalima, primio delegaciju rudnika i općine. Intenzivno druženje nastavilo se šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je šef tehničke službe na Brionima, Dinko - Mene Milevoj iz Škarpoci (prije zaposlenik IU „Raša“), počeo dovoditi umirovljene rudare koji su trag ostavili osobito na Vangi. Danas joj pristup nije dozvoljen. Osim rudara, na Brionima su godinama radili i majstori „Raša“ stolarskog poduzeća (za mlađe naraštaje, stolarija se nalazila na mjestu „Lidla“ i „Plodina“). Ostalo je zapisano da su Ecio Diminić iz Presike i Mario Rojnić iz Puntere čak cijelo desetljeće imali radno mjesto na – Brionima! Po potrebi, za veće zahvate, dolazilo im je „pojačanje“ iz Labina. Brioni odnosno Fažana bili su godinama dom i mladih Labinjanki koje su radile kao sobarice, čuvale djecu političara…
Jedna od znamenitosti Nacionalnog parka je i „Cadillac Eldorado“ iz 1953. kojega su Titu poklonili hrvatski iseljenici iz Amerike. Može se i unajmiti. Cijena 1300 eura za sat vožnje. Prava sitnica za one čije su jahte „parkirane“ na Velikom Brijunu. U dobroj atmosferi druženje je nastavljeno u Konobi „Krculi“ gdje je šinjora Milena već po običaju bila dobar domaćin. Ni tu se nije moglo bez Labinjana – za glazbu se pobrinuo Davor Tonello, Labinjon s rovinjskom adresom. (Valter Černjul, Fotografije: Gilbert&Loris, NP „Brijuni“)13.10.2024./16:07:02