Biračko tijelo u RH u 2. krugu predsjedničkih izbora 12. siječnja, 2025. glasa za demokraciju prema članku 1. Ustava RH i za proklamiranu trodiobu vlasti iz članka 4. na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a koja je ograničena Ustavom i zajamčena pravom na lokalnu i regionalnu samoupravu. To načelo uključuje, ukratko rečeno, međusobnu suradnju i uzajamne provjere nositelja vlasti.
Ali, kad jedna vlast okupira sve institucije od dječjih vrtića do Vlade, sudova i medija, vojske i tajnih službi, sve do pokušaja i Vrhovnog suda, onda zvono, zvoni na uzbunu. Jer građani nisu odlučili da žele biti zarobljenici vlasti, ove ili koje druge. Građani su prije svega ljudi sa prirodnim i neotuđivim osjećajem za slobodu i pravednost.
Unutar tih kategorija svaki pojedinac ima pravo i obavezu na život, jer RH nije samo „njihova“ privatna svojina (ljepše zvuči od imovina), koju bi „oni“ kolonizirali, pa se u skladu sa takvim namjerama pokušavaju postaviti kao unutarnji kolonizatori.
U tu svrhu mogu se (ne daj Bože!), poslužiti izborima. I nije slučajno što se već neko vrijeme prigovara izbornom zakonu, poglavito neprirodnom izgledu izbornih jedinica, pa je otpor vlasti na promjenu zakona i dalje stoički čvrst.
Trenutno je u fokusu veliko geopolitičko preslagivanje interesnih sfera diljem svijeta, slijedom toga procesi se ubrzano i nezaustavljivo događaju pred našim očima. Današnja civilizacija ulazi u okršaje za podjelu sfera, gdje postojeći međunarodni poredak više ne važi. Jači napada, i iz očiju otima od slabijega.
Okruženi takvom plejadom krvoločnih zvijeri, zatečeni smo sa državom koja se još samo zove RH, a koju su zadnjih 25 -30 godina domoljubni hrvati, kojima je „Hrvatska u srcu“ , prepustili na milost i nemilost stranim lešinarima. I još uvijek ne shvaćajući proždirući karakter svijeta u kojem živimo.
Barem su dosad trebali prepoznati, ako ne i razumjeti, koliko je važno za RH u cjelini, da njezin politički sustav prodiše, demokratski! I da narodnu volju nitko i ničim ne priječi, a najmanje pod pritiscima izvana, da postizborno osporava proces ili rezultate sudionika. A upravo takvim primjerima svjedočimo iz, nama bližeg i daljeg okruženja.
Velike i nesagledive štete učinjene su od vremena prodaje hrvatskih medija/novina (Večernji list i dr.) u strano vlasništvo. I današnja istina su okupirani i zarobljeni mediji.
Istina, puževim korakom raste broj domaćih portala, ali što je to u odnosu na, tzv. hrvatske medije u stranom vlasništvu kao što su i hrvatske banke u stranom vlasništvu, u odnosu na rijetko domaće.
A to su najosjetljivija komunikacijska polja, putem kojih se diktira svakodnevno raspoloženje u državi. Prisjetimo se agresivne medijske okupacije, od 2020. tijekom neslavnih godina zabranjenog i zamaskiranog kretanja, i nametnute nam tiranije, koja je graničila sa zdravom pameću.
Ta uloga ni do danas nije napuštena, hrvatski mediji u stranom vlasništvu, kreiraju i diktiraju i crno i bijelo, svakoga dana u državi Hrvatskoj.
Dovode svakodnevno ljude u situaciju da ne znaju, kome i u što vjerovati. U internetsku stvarnost, mnogobrojnih TV/ ekrana, ili u svijet oko sebe. Koji vide, čuju i koji mogu osobno opipati i doživjeti.
I na ovim izborima građani glasaju za demokraciju, koje nema bez slobode medija, a koji to nisu kobajagi hrvatski, pa u stranom vlasništvu.
Ako su domaći, onda su i stvarno domaći. I, osim što izvještavaju o onome što se zbiva, a to čine unatoč, svemu. Potiču nas na razmišljanja i propitkivanja. Dakle misleći su!
Osim što se prodani hrvatski mediji u stranom vlasništvu, pod okriljem Vlade RH i tzv. PR agencija financiraju novcem iz proračuna, a moguće i novcem nepoznata porijekla, oni izvršavaju ono što se od njih očekuje. Korumpirani su, i spregom između Vlade i drugih struktura vlasti, rade na zarobljavanju državnih institucija. I malo po malo, postajemo država zarobljena plaćenim jednoumljem.
Stoga i ova predizborna predsjednička kampanja, na samom kraju bila je, nažalost! više spektakl, nego predizborno sučeljavanje, po glavnim točkama djelovanja rada predsjednika države.
Hrvatskim biračima namjeravalo se podvaliti „celofansko pakiranje“ umjesto sadržaja. A, sve u dirigiranom cilju da politika izgubi pravi smisao, jer bi njome ionako upravljali, zamračeni centri moći.
Takvi se ishodi mogu postići zbog previše njih, koji toliko vole svoju Hrvatsku, i do te mjere ju nose u srcu, da bi bez nje, Hrvatske, uvijek i svugdje bili, samo nitko i ništa.
Katarina Šoštarić Perković
10.01.2025./08:52:39