Krenula je…odmiče..gazi brzinom munje.. Nova Godina. Nove odluke. Nove „Više nikad neću..“
Nove „Ali ovaj put ću bolje, mudrije..“ Nova „Što sve moram stići u Novoj?“
Jel čuješ već onaj osjećaj da je odmaknula dobrano? Kao da je uskoro proljeće?
Nemilosrdno gazi, trče dani kao vjetrom odneseni.
Jesam li mudrija? Jesam li sposobnija? Što sam naučila u prošloj pa neću ponoviti u ovoj?
Imam li više hrabrosti, ludosti, pameti?
Što želim promijeniti, što želim iskusiti, KAMO ŽELIM STIĆI?
Ili će i ova biti ista, slična, sretna i nesretna, teška i nježna, godina velikih mogućnosti i trenutaka za pamćenje ili godina malih ali značajnih prilika koje neću iskoristiti?
Razgovaram neki dan sa dragom osobom koja bori svoju životnu bitku i pitam se otkud čovjeku snaga da se odluči boriti se ne znajući koji će biti rezultat na kraju? Kada odlučujemo postati Ratnici, na sve ili ništa? Čak hazarderi?
Ok. Kad imaš životni problem pogotovo vezan uz zdravlje i tu nema odmicanja. Ali otkud čovjeku snaga da iščupa iz sebe baš SVE da preživi, da se ustane svaki dan, da prepozna onaj tračak sunca i nade za jedno sutra? Kada se desi taj klik da staviš Sebe na najbitnije mjesto u Životu? Kada se desi onaj klik da poželiš sebi dobro? Najbolje?
Kada se desi trenutak da odlučimo DRUKČIJE? Bez straha, na slijepo, kao da odlučimo baciti se sa zgrade i nadati se da ćemo sletjeti na mirnu podlogu, a ne na beton?
Svatko bije svoju bitku. Netko sa bolešću, netko sa bivšim supružnikom, netko sa sadašnjim financijskim problemima, netko sa strahom, netko sa lošim obiteljskim odnosima, netko sa nemogućnošću mijenjanja sebe, netko sa kroničnim nezadovoljstvom, netko sa vlastitim ubojitim egom. Ali svatko, baš svatko osjeti jednom u životu taj tihi trenutak kad te Život upita: „A dokad ćeš ovako?“
Jel to Bog, vrag, intuicija, vlastita svjesnost da se lupimo po prstima i kažemo: „A odsad dosta. Odsad novi početak. Odsad više truda. Odsad me više ne briga. Odsad novi ciljevi. Odsad nova snaga. Odsad samo glavom kroz zid. Odsad sve ili ništa.“
Čuješ li jel te zove? Jel osjećaš u sebi onaj glasić koji ne spava mirno? Koji ti neda da se opustiš?
Zašto ga ne poslušaš? Zašto ne smogneš hrabrosti poslušati ga bar jednom i kažeš: „K vragu sve – ovaj put krećem ZBOG SEBE!“
Ovaj put postajem hrabra zbog sebe. Ovaj put kažem DOSTA zbog sebe.
Ovaj jedini put odabirem ići svojim nekim putem. Možda je kriv. Možda je pravi. Ali je MOJ. I znam da će na kraju taj put stvoriti neke nove životne ceste, bolje za mene.
Odvaži se odabrati Sebe. Odvaži se odabrati neki bolji put za sebe. Ne treba veliko. Ne treba da se svijet sruši. Samo malena pobjeda same sebe. Samoga sebe. Ali malen pomak ka Sebi otvara prostranstvo novih mogućnosti.
Budi TU za sebe.
A za Svijet ne brini. On će i dalje pričati, postavljati zamke, ogovarati, smišljati kako se usrećiti na tuđoj nesreći. Ali TI – budi tu za Sebe. Budi svoja Ratnica. Budi svoj Ratnik.
Sretno u Novim pobjedama…
Monika Derosi
13.01.2025./08:12:34