U subotu 11. siječnja u labinskom naselju Kature, zapaljena su dva podzemna spremnika za otpad, koja su izgorjela do temelja. Šteta bi bila zasigurno i veća da četiri vatrogasca s jednim vozilom, nisu hitno stigli na mjesto požara i ugasili ga. Naime u blizini je bilo parkirano i nekoliko automobila. Sreća je i to, što te večeri nije bilo orkanske bure kao ovih dana, te plamenom nije zahvaćena trgovina autodijelova koja je udaljena samo par metara od mjesta požara, a prepuna je motornog ulja i drugih maziva, koja su lako zapaljiva.
Nisam nikada vjerovao u „vijesti radio Mileve“ te ne vjerujem ni sad kako su to učinila djeca? Ustvari ne vjerujem ništa, jer policija je vršila uviđaj dan kasnije, pa kad i ako, otrije uzrok požara, javnost će o tome biti obaviještena. Uostalom bilo bi glupo i nepravedno optuživati bilo koga bez konkretnih dokaza.
Čudna mi je ipak jedna stvar, a to su komentari nekih roditelja, nakon obavijesti na našem portalu o tom požaru, koji pišu kako je to dječji nestašluk, i kako su oni (roditelji) činili puno gore stvari.
Kao što napisah, tko to kaže da su požar podmetnula djeca, tko uopće kaže da je podmetnut?
Iako, istini za volju, malo je čudno da je i sama Javna vatrogasna postrojba Labin, na svom fb profilu, objavila kako je u posljednja dva mjeseca gasila u naselju Kature desetak požara podzemnih spremnika, te se i oni pitaju da li je to baš slučajnost?
Bilo kako bilo, neslužbeno doznajem kako će samo požar podzemnih spremnika u ulici Prilaz Kikova, stajati porezne obveznike Labina i korisnike komunalnih usluga, oko 12 tisuća eura. Cijena jednog spremnika je nekih šest tisuća eura, dokle je onog s mehanizmom za očitavanje kartica, nešto skuplja. Računa se naravno i trošak radova, koji su eto započeli već danas (14. Siječnja) znači samo jedan radni dan nakon požara. Hvala komunalcima što su pod hitno počeli s postavljanjem novih spremnika.
Bilo tko da je podmetnuo, ili na bilo koji način krivac je za požar, oštetio je građane za previše tisuća eura. Osim toga izazvao ili izazvali su opasnost za ostalu imovinu i osobe. Jer što bi bio da je požar zahvatio objekte u okolini, parkirane automobile, te na bilo koji drugi način izazvao opasnost i za ljudske živote.
Ako je i bio „nestašluk djece“ kao takav je užasno skup. Istina kao djeca, većina nas je bila nestašna, ali da smo baš namjerno izazivali požare, baš i nismo.
Da završim ne krivim djecu, i tko zna da li su ona uopće kriva za to? Ako su i izazvala požar, opet ih ne krivim. Nisu ona za ništa kriva. Dokle god im mi odrasli, ne objasnimo i ponašanjem, dokažemo i pokažemo, što je krivo a što pravo. Mi odrasli ih zatvaramo u četiri zida izmišljajući nekakve Corone. Mi odrasli ne sprječavamo uzroke, već se bavimo posljedicama.
Zar nije pokazatelj i posljednji slučaj, nevjerojatne tragedije, u kojoj je bolesna osoba na smrt izbola učenika jedne zagrebačke škole. Nitko od nadležnih, koji su odrasli, ne zna objasniti zašto bolesni mladić počinitelj zločina, nije bio u ustanovi gdje se trebao liječiti. Najlakše je bilo donijeti zakon, kojim djecu zatvaramo u učionice i školska dvorišta. U školi žive kako u zatvoru. Zatvoreni, bez slobode kretanja, pa ćemo se opet sutra čuditi kad neko dijete učini nešto krivo i opasno. Pustimo i odgajamo djecu kao ono što i jesu, djeca. Ne zatvarajmo ih i ne tlačimo bezveznim zakonima i ograničenjima. I da, kao roditelji im budimo primjer što je pravo a što krivo.
A podzemni spremnici na Katurama su tu manje bitni. No, ipak ne pišimo kako je podmetanje požara, nestašluk. Ali nemojmo ni za te i takve radnje, opet i bez ikakvog dokaza, optuživati djecu. Iskreno vjerujem kako u svakom djetetu čuči ono dobro. Mi odrasli im natovarimo i naučimo ih zlu. Nemojmo.
(Adriano Šćulac) 14.01.2025/10:33