Koriste li ležeći policajci i koliko u savladavanju pomahnitalih vozača, koji najvažnijom perspektivom za sebe, vide cestu i nezauzdani volan sa svim onim brojem „konja“ pod svojim rukama. Ili što takvima uopće znače ona mala uzdignuća pričvršćena u asfaltu, dok njihovo vozilo više leti nego što klizi kolovoznom trakom, koja kao da nije predviđena, za nijedno drugo vozilo, u vrijeme kad je taj „junak“ na cesti. A na njih se svako toliko nailazi, kao na jaki vjetar koji tek što fijukne u trenu i nestane.
O tome se govori uglavnom, u svim onim pitanjima i traženjima, da se takvima, koji ni približno ne poštuju ograničenja brzine, uz pomoć ležećih policajaca, stane na kraj.
I da, tomu se udovoljava, poglavito na novoasfaltiranim prometnicama, jer ljudi već od ranije znaju na kojim se potezima upravo razvijaju ta neizmjerena prekoračenja brzina. Kako se naglo pojave ti gotovo „pomahnitali kočijaši“ za volanom, tako brzo i nestaju iz vidokruga iznenađenog čovjeka, koji razumije da to višestruko, straši, jer nisu sigurne vožnje. Ni za koji promet, ni osobnih ni teretnih automobila, a još manje za druge vozače u prometu, pa čak i za slučajno zatečene pješake uz cestu.
I odlazi tako javni novac, u trošak zvani postavljanje ležećih policajaca, na najčešće ključno vidljivim potezima, na kojima su od takvih sudionika u prometu, svi ostali ugroženi.
Ali ono što se do sada činilo u svrhu prisilnog usporavanja neobuzdanih vozača u prometu, gledajući na primjerima postavljenih ležećih policajaca, ostavlja gorak okus uzaludnog rada i troška na štetu javnog novca. Koji nije upotrijebljen u nešto korisno.
Jer ono što se željelo postići, uglavnom se ne postiže.
I nakon kraćeg vremena, vidljivi su dokazi nemoći na tim istim cestama. Koje ostaju izbušene i devastirane, jer nekim čudom, više nema ni svih sastavnih dijelova tih ležećih policajaca, pa na praznim mjestima, ubrzo kiše i bujice, razdiru kroz probušeni asfalt u tlo, a ostala druga vozila, čestim prometovanjem pospješuju širenje nastalih razderotina na asfaltu zbog montiranja ležećih policajaca. Kojih osim tragova, više i nema na vidiku.
I možda bi cijela ova priča nekome izgledala kao bezazlena igra skrivača, da nije i veoma skupa.
Katarina Šoštarić Perković
15.01.2025./08:11:14