Primili smo pismo čitateljice (poznata je redakciji) koja se žali na događanja u našem gradu. Te ga u originalnom obliku i objavljujemo.
„Paljenja, napadi na nevine ljude, a da su za išta i krivi, ne smije se nikoga fizički napadati. Paljenja, krađe iz stambenih ulaza, razbijanje stakala na automobilima, vožnja centrom grada na sto i nešto kilometara na sat, rušenje i uništavanje svega pred sobom. Bojim se za mene, obitelj, moje najbliže. Bojim se i za sve građane ovoga grada i pitam se kamo to sve skupa vodi?
Nasilje, napadi, paleži, nekultura na sve strane. Pitam se što se po tome radi? Znam da garancije za potpunu sigurnost nema, ali što rade oni koje smo izabrali da rade za naše dobro, pa da nas time i štite. Nigdje nisam vidjela da nitko od njih tome pridodaje neku pažnju.
Pa se pitam što radi labinska vlast, policija, komunalni redari? Što rade odrasli koji najlošijim mogućim primjerima daju ideje mladima, da se tako ponašaju? Ako se nešto od toga i prijavi, oni koji to čine, proglašuju se špijunima, napadaju se. Osjetila sam to na vlastitom primjeru. U našem je Labinu sve zlo i naopako. Ako nešto i kažeš, onima koji upravljaju našim životima, bivaš trakasiran i sankcioniran. Bivaš obilježen, zatvaraju ti se vrata na mnogim mjestima.
Neki dan pokušavam proći stubištem u Rudarskoj ulici, ali s problemima. Netko je satima ostavio automobil na trotoaru zatvorio ulaz na stepenice. Zovem prometnog redara i govorim mu o tome. Nakon par sati prolazim istim mjestom ali se automobil nije pomakao s mjesta.
Primjer nikakav i skroz bezazlen ali itekako dokaz da neki ljudi brinu samo o sebi. Nitko im osim njih samih, nije važan. I tako u nedogled. Oni koji su plaćeni, koji su pristali da rade samo za naš boljitak, na svim razinama, očito je kako rade samo za sebe. Žalosno i tužno.
Krivo parkiranje je najmanji mogući problem našeg grada, ali kako redar nije izašao van na taj bezazleni poziv, vjerujem da ne izlazi, ni kad netko zove za ostale ogromne probleme. Poslom putujem po cijeloj Istri, i nažalost Labin je jedan od najlošije organiziranih gradova. Hvalimo se kružnim tokovima i prodajnim centrima. Koga briga? Zaštitite građane od nasilja i ostalog zla. Egoistično od mene, ali uskoro se rješavam tih i takvih „problema“. Zbog posla, na sreću selim za Umag, grad za koji znam da funkcionira baš onako kako bi i Labin trebao. Radosna sam i tužna. Labin je moj grad. Ali ga ne prepoznajem onakvog kakav je do nedavno bio. Labinjani sretno vam u svemu“ piše čitateljica.
(5p) 17.01.2025/09:43
Foto: Čitateljica