OSOBNO Adriano Šćulac: Drži vodu, dokle majstori odu

Svi oni koji žive u stambenim zgradama, znaju kako se mora plaćati pričuva, onima koje upraviteljima zgrada nazivamo. Nije jeftina nikada bila, a od početka ove godine je nažalost drastično poskupjela. Ali što se tu može? Sve poskupljuje, naravno osima plaća, da o mirovinama ni ne pričamo. Naravno, ako niste te sreće, pa se ne bavite politikom, zaposleni ste u javnim službama ili imate njihove mirovine. Jedina smo država u svijetu, u kojoj načelnik općine s tisuću stanovnika, ima primanja veća od najboljeg kardiokirurga. Tako da smo barem u nečemu prvi, na veliku žalost, ogromne većine.

No, da se pričuvi vratim, koja i je tema. Točnije za što i kako trošimo naše eure, naravno preko tih upravitelja. Ulica na Katurama, ulaz s dvanaest stanova. Super stanari. Ulaz izgleda kao apoteka. Nova ulazna vrata, poštanski sandučići, prije nekoliko godina obnovljena fasada, sve i do jednog stanara, savjesni, čisti, uredni i paze na svaku sitnicu u ulazu. Postavljeni parlafoni i prije godinu dana na uzlazna vrata postavljen hidraulični zatvarač za njihovo automatsko zatvaranje.

Odmah po montaži, od strane stanara, zaključeno je, kako taj zatvarač više sliči na igračku, nego na nešto što će malo trajnije funkcionirati. Vremenom se to i dogodilo. Da je baš služio kako treba i nije. Za svakog i malo jačeg vjetra, nije imao snage zatvoriti vrata. Naravno samo par dana nakon, što je tom zatvaraču istekla garancija prestao je s radom. Ali zar to, tako i ne biva? 

Zamijenjen je, ali i dalje ne zatvara. Nazivamo upravitelja zgrade „Labin stana“ žalimo se na problem. U roku odmah izlazi na teren radnik tvrtke koju oni koriste za održavanje. Odvija jedan vijak, i za taj nam „rad“ izručuje račun od 47 eura. Stanari se s pravom pitaju, koliko mu je onda satnica, ako se za pet minuta „rada“ naplati 47 eura?

Kod svakog poziva upravitelju, uglavnom možemo „razgovarati“ s automatskom sekretaricom upravitelja, stoga ovako javno, poručujem u ime stanara, neka se zamjeni hidraulični zatvarač, pravim, a ne igračkama. Ako „majstori“ na znaju kako ti pravi izgledaju, neka pogledaju onaj u kafe baru u blizini zgrade na adresi Prilaz Kikova 2, da ne reklamiram bar.

Stanari se nadaju što bržem rješavanju, nečega što i nije neki veliki problem, ali ipak žele imati funkcionalne i prave stvari za svoj novac. Jer pitaju se čemu parlafoni, ako su ulazna vrata u zgradu stalno otvorena?

I za sam kraj. Sve ono pozitivno što se do sada odradilo, ne bi bilo moguće, bez stručnosti, dobre volje, radišnosti i profesionalizma novog djelatnika „Labina stana“, Igora Milevoja, koji je uvijek dostupan i radi izvrstan posao. Hvala ti Igore.

(Adriano Šćulac) 02.04.2025/09:39