`Škola sreće` zauvijek u srcima rabačkih četvrtaša i njihovih roditelja

Na školskom dvorištu Područnog odjela Rabac OŠ Matije Vlačića, sinoć su se emocije mogle rezati nožem.

Učenici četvrtog razreda oprostili su se od svoje „Škole sreće“, kako je s razlogom zovu roditelji, bajkovitom predstavom „Petar Pan“ koja je oduševila sve prisutne – i srcem, i izvedbom, i porukom.

Predstava je bila pravo malo čudo. Scenografija dostojna kazališne pozornice, kostimi koji su mjesecima birani i stizali iz raznih adresa, autorski tekst u kojem su se izmjenjivali standardni hrvatski, dijalekt i dječja iskrenost – sve to djeca su izvela s lakoćom, naučeno napamet i s nevjerojatnom uvjerljivošću. Autorice teksta i režije su učiteljice Dilana Dagostin Mohorović, Marta Verbanac i Nina Ricci – učiteljice koje s toliko ljubavi i truda svakodnevno stvaraju čaroliju u ovoj posebnoj školi.

Premijera „Petra Pana“ dočekana je s velikim uzbuđenjem, ali i spoznajom da je kraj još jedne generacije pred vratima. Iako se predstava planira izvoditi i iduće pedagoške godine, za četvrtaše je to bio posljednji zajednički nastup u ovim klupama, uz ove učiteljice, u svojoj školi koju toliko vole.

A voljeti ovu školu – nije teško. Ona je mjesto gdje se dijete ne uči samo zbrajanju, pisanju i učenju napamet, nego i životu. Gdje vrijede jasna pravila, ali i pravilo da je osmijeh lijek za sve. Gdje su učiteljice istovremeno autoritet, prijatelj, rame za plakanje i ponekad – sudac u dječjim „dvobojima“. U školi gdje se svi poznaju i gdje svi brinu jedni za druge, gdje učiteljica zna svako dijete, njegovu narav i potrebu, i gdje je rečenica „rekla je učiteljica“ svetinja.

Učiteljica Marta Verbanac ove je godine ispratila svoju generaciju četvrtaša – njih sedmero, „svojih sedam patuljaka“. Oprostili su se jedni od drugih s knedlom u grlu, suzama u očima, dlanovima čvrsto stisnutima u zagrljajima koji su trajali dugo, jako dugo. Na dar su joj učenici uručili rukom izrađeni poklon, s pjesmom u kojoj stoji: „Zatvorite vrata tiše i tiše, jer iza njih djetinjstvo naše diše.“ Svi koji poznaju učiteljicu Martu znaju da su iskrene suze dio njenog karaktera.

Na zajedničkom druženju u školskom dvorištu, nakon predstave, nizale su se uspomene i anegdote – dogodovštine s izleta, smiješne situacije s nastave, priče koje roditelji do tada nisu ni znali. Prisjećali su se nezaboravnog izleta na Cres. Održala je obećanje – i pretvorila ga u jedno od najljepših izleta. Kako kažu djeca, nadmašila je i trodnevni izlet u Gorski kotar.

Produženi boravak, pod vodstvom učiteljice Nine Ricci, posebna je priča. Svakoga dana s djecom od 1. do 4. razreda – četiri različita programa, četiri različite dobi, četiri različite zadaće, beskrajna kreativnost i posvećenost. Ali nije to bio samo rad i zadaće, već šetnje, kupanja, pizze, smijeh, igre i zajedništvo.

Jer ova škola nije „obična“ škola – to je škola gdje se učiteljice nasapunaju strunjače i puste djecu da se kližu kao po toboganu. Škola u kojoj se peku palačinke, pleše na izletima do dugo u noć, hrani galebove s broda, pa na kraju galeb „počasti“ učiteljicu – svi se zajedno smiju. Maškare, Noći vještica, sve su to uspomene koje će djeca nositi sa sobom čitav život.

I kad jednog dana zaborave jesu li u četvrtom razredu dobili četvorku ili peticu iz prirode, sjećat će se da su imali učiteljicu koja ih je voljela kao svoje, prijatelje koji su im postali druga obitelj, školu u kojoj je djetinjstvo bilo sigurno, toplo i ispunjeno radošću.

Hvala vam, učiteljice, što ste našoj djeci pružile najljepši mogući početak obrazovanja! 

(I.A.)12.06.2025./10:50