Prošla su dva mjeseca od lokalnih izbora, koje ja inače nazivam komunalnim. Izbora u kojima su mi stranački predznaci potpuno nevažni. Gledam imena ljudi na izbornim listama, te zaokružujem one za koje mislim da su sposobni učiniti stvari na i za boljitak, naših lokalnih sredina.
U tim i takvim izborima održanim u Općini Kršan, pobijedila je ekipa mladih, poletnih i barem zasad konstruktivnih ljudi. Posebno me veseli što je prvi put u povijesti naše mlade demokracije, na čelu te općine također mlada žena, imena Ana.
Važno mi je to ime, jer je Ana, zajedno s Ani, ukrala, barem meni svu pozornost, na svečanoj sjednici vijeća Kršana, povodom slavlja njihovih dana općine. Istina dirnule su me i riječi, također mladog predsjednika vijeća te općine Ivana Zambona. „Da se rodim još jednom, opet bih izabrao da živim upravo u Kršanu… i povijest poštujem, ali joj ne robujem,“, rekao je Zambon, a te riječi mi nisu djelovale isprazno i tek tako izrečene.
Taj Kršan, uvijek mi je bio poseban. Ni to nisu isprazne riječi. Možda zbog toga što su i moja djeca, nekako sudbinski vezana za taj kraj. Zet je kršanac. Drugo dijete također trenutno „pripada kršanskom podneblju“. S barem dvojicom bivših načelnika, surađivao sam na obostrano zadovoljstvo. Runko i Carić, dva sada bivša načelnika, uvijek profesionalni u svojim poslovima. Uvijek dostupni i transparentni za bilo kakve informacije. Ostavili su pozitivne tragove u toj općini. No, oni su prošlost. Lijepa i pozitivna.
Ana Vuksan, neki kažu kako pripada IDS-u, ja je više gledam kao osobu koja ima ideje, koja je budućnost i koja se sa svojim timom sprema sprovesti na veselje, boljitak i radost mještana te općine, dobre stvari i programe. Tako da mi ta tri slova stranke, ne znače, ama baš ništa.
Sa svojom družinom i dirigentskom palicom, organizirala je prije par dana, povodom dana općine, svečanu sjednicu. Govornici i gosti taman. Izrečeno malo toga, osim prigodnih čestitki. Ustvari jedan od gostiju se hvalio pelješkim mostom, kojeg ja inače nazivam kineskim i europskim. Kinezi ga izgradili a Europa platila. Jer da nije tako sanjali bi ga. A i ne znam kakve most i rekordno mala nezaposlenost u državi, iz koje si „potjerao“ na desetke tisuće mladih radno sposobnih imaju veze sa svečanim vijećem Kršana? Osoba je državni tajnik, vladajuće stranke u državi. Meni osobno drag čovjek, ali mora i u opisu mu je posla, s više razine, hvaliti se i pozdravljati u ime Njonje i Plenkovića. Mada čisto sumnjam da bi taj dvojac znao pronaći i pokazati Kršan na zemljopisnoj karti.
Ana je pokazala organizacijom, kako se takve svečanosti daju sprovesti u djelo, s malo novca. Trajanja, tek nešto više od sat vremena. Minimalnim troškom. Ignorirala je „velike zvijezde“ kako na sjednici tako i na održanim zabavama. Himnu su na originalan način, na „tonko i debelo“ izveli vrhunski, Zoki Karlić i Noel Šuran. Mlada Ani Švić, je dirnula sve i jednog prisutnog, koji nije „operiran od emocija“ izvedbama nekoliko otpjevanih pjesama. Emotivna je bila i dodjela priznanja zaslužnim mještanima te općine.
I večer nakon sjednice, mlada ekipa, koja služi kršancima, pobrinula se za vrhunski organiziranu zabavu. Ne, nije pjevao ni Grašo, ni Giboni ni nitko tog „ranga“. Pjevali su i narod zabavljali Gustafi. A oni su ipak „samo bend“ koji je nastupao diljem Europe, Azije, Južne Amerike i Afrike. Veliki, kvalitetni i uvijek skromni, ne iziskuju troškove više cifrenih brojki u tisućama eura, za svoje nastupe. Vjerujem kako se Ana Vuksan i ekipa, vodila onom reklamom, jednog trgovačkog lanca „manje je više“ i pogodila u sridu.
Ana, Ani i ostali, hvala vam na super organizaciji i Sretno. Nastavite istim putem.
(Adriano Šćulac) 21.07.2025/09:07