Pivka: Park vojne povijesti najveći muzejski kompleks u Sloveniji

TAKO TO RADE NAŠI SUSJEDI

Samo dan nakon proglašenja nezavisnosti Republike Slovenije (25. lipnja 1991. godine) tenkovi iz kasarne u Pivki, tu na staroj cesti Rijeka- Ljubljana, na pola puta između Ilirske Bistrice i Postojne, izašli su na ulicu i krenuli ka granici. Slijedećeg dana (27.6.) učinili su to i oklopnjaci iz Ilirske Bistrice a zadatak je bio zatvoriti granične prijelaze prema Italiji i Austriji. Započeo je tako desetodnevni rat kod naših susjeda, nakon čega su pripadnici Teritorijalne obrane Slovenije (koja je uspjela, za razliku od Hrvata, zadržati dosta oružja) i milicije uz relativno mali broj žrtava (20-ak) uspjeli zaustaviti pripadnike JNA što je bio preduvjet za njeno povlačenje iz novostvorene države.

I upravo ta kasarna u Pivki, koja za slovensku državu ima svojevrsno simbolično značenje, nakon što je najprije temeljito devastirana, kao uostalom u velikoj mjeri ostavština JNA u Hrvatskoj, danas slovi za najsuvremeniji i najveći muzejski prostor u Sloveniji i ovom dijelu Evrope. Mala općina poput Pivke (oko 6.200, a sam gradić oko 2.100 stanovnika) nije mogla naći svrsishodnu namjenu za kasarnu izgrađenu (poput mnogih drugih okolnih u sklopu fortifikacijskog alpskog bedema) prije stotinjak godina za talijanskog fašističkoig režima. Na koncu su se odlučili na hrabri potez - pretvorili su je u vojni muzej (Park vojaške zgodovine) a prvi je paviljon primio posjetioce još 2006. godine. Danas muzej godišnje posjećuje nekoliko desetaka tisuća gostiju, a samo u subotu (11.10.) na parkiralištima smo primijetili desetak autobusa.

Razgledavanje traje dva sata ili dulje, ovisno za koji se program odlučite. Ima tu oružja i oruđa koji su korišteni u Drugom svjetskom ratu i poslije njega (JNA, slovenska TO i milicija) svih vidova vojske: kopnena, mornarica i zrakoplovstvo. Naglasak je na oklopna vozila (tenkovi i transporteri) budući da su Pivka, Ilirska Bistrica i Postojna bili jaki garnizoni oklopnjaka. Mogu se tu naći legendarni ruski T 34, zatim T 55, američki tenkovi Stuart, Sherman i M47 Patton, protuavionski samohodni top Praga, njemački flakovi pa sve do motora Rolls Royca koji se ugrađivao u avione.

U gotovo nevjerojatno bogatoj zbirci ima nekoliko aviona, a posebna je zanimljivost diverzantska podmornica Zeta P-913 koju je muzeju poklonila Crna Gora. No, nije vrijednost muzeja samo u iznimno dobro restauriranim eksponatima i njihovoj brojnosti. Svojevrsna je to izložba pameti jugoslavenskih stručnjaka i industrijske snage nekadašnje zajedničke domovine. Osim pješadijskog i drugog naoružanja, u Jugi se po licenci proizvodilo, primjerice, helikopter Gazela i tenk M-84 koji je tada slovio za jednog od najkvalitetnijih u svijetu. Montiran je po ruskoj licenci (T-72) u slavonskobrodskom "Đuri Đakoviću", a u njegovoj proizvodnji (oko 650 komada) sudjelovalo je oko 240 tvornica i nekih 1.000 kooperanata iz svih republika. I podmornica Zeta, kao i njene mnogo veće sestre, djelo su naših brodogradilišta.

U sklopu muzeja nalazi se i (vanjska) izložba fotografija koja govori o Pivki nekad i danas, jako bogati butik suvenira i kantina-restoran "Pivka" koju vodi ljubezni Martin Kobal, a kvaliteta (i kvantiteta) daleko nadmašuje cijenu jela i pića. Odlazeći iz muzeja na kratku šetnju u Postojnu, ostao nam je gorak okus a misli se same nameću: kako to mogu oni, a mi uglavnom uništavamo i prešućujemo sve vezano za našu domovinu od 1945. do 1990. godine. Kao da je Hrvatska nastala prije 35 godina. Prije toga vakum ili - samo negativne, crne konotacije. Umjesto da, poput naših susjeda, nekadašnje vojne resurse pretvorimo u isplativu investiciju.

Prije posjete muzeju, 50-ak članova Društva "Josip Broz Tito" Labinštine zaustavilo se u Ilirskoj Bistrici. Kod spomenika Trećoj prekomorskog udarnoj brigadi NOVJ (koju su činili naši ljudi - talijanski vojnici i internirci) odana je počast borcima NOB-e i svima koji su sudjelovali u oslobođenju zemlje. Treća prekomorska osnovana je u Gravini (blizu Barija) u prosincu 1943. a iduće godine ulazi u sastav 26. dalmatinske udarne divizije. Sudjelovala je u obrani Visa, dakle Vrhovnog štaba NOVJ i Tita, a potom u oslobađanju Brača, Korčule, Splita i Makarske, Knina, Bihaća, Like da bi na koncu sudjelovala u završnim operacijama za solobođenje zemlje. Borbeni put završila je upravo u Ilirskoj Bistrici gdje se 7. svibnja 1945. nakon ogorčenih borbi predalo oko 16.000 vojnika njemačkog 97. (riječkog) korpusa. U tim borbama sudjelovale su, uz ostale jedinice Četvrte armije, Druga i Treća brigada 43. istarske divizije. U Trećoj prekomorskoj bilo je oko 1.120 Slovenaca, 450 Hrvata (uglavnom iz Istre i Primorja), 150 Talijana, 125 Crnogoraca i 15 Srba. Na svom ratnom putu ostala je bez 860 boraca (46 posto) koji su život dali za slobodu. (Valter Černjul/Fotografije: Gracijela Glavičić, Vesna Tončinić)12.10.2025./18:08:43