Blagdanski susret u Labinu: proslava zajedništva i inspirativni razgovor s Ivicom Kostelićem

U vremenu kada se prirodno osvrćemo na godinu iza nas, Labin je i ove 2025. godine poslao snažnu poruku, ono što nas povezuje uvijek je jače od svega što nas dijeli. Ljudi, rad i srce zajednice bili su u fokusu predblagdanskog druženja održanog u četvrtak, 11. prosinca, u maloj dvorani Sportskog centra „Franko Mileta“.

Okupljanje je započelo toplom dobrodošlicom i atmosferom koja je, već na samom ulazu, spojila građane, suradnike i prijatelje grada. U uvodnom obraćanju gradonačelnik Labina Donald Blašković naglasio je kako sama prisutnost brojnih uzvanika potvrđuje da Labin živi vrijednosti na kojima počiva, a to je njegovanje odnosa, međusobno povjerenje i vjera u snagu zajedništva. Istaknuo je da se upravo ta snaga najjasnije vidi u suradnji, ustrajnosti i spremnosti da jedni drugima budemo oslonac, posebno u vremenima koja nisu jednostavna. „Samo zajedno možemo učiniti ovaj grad boljim“, poručio je, naglašavajući kako blagdansko okupljanje nije tek formalnost, već prilika da se zajednički vrati optimizam, toplina i energija koja pokreće.

Posebno je istaknuo zahvalnost timu Upravnog odjela za gospodarstvo i EU fondove na predanom radu u organizaciji događaja, kao i Ani Černjul na moderiranju susreta. „Svaki je pojedinac dao svoj doprinos, a vaša kreativnost i timski duh još jednom su pokazali snagu našeg odjela“, rekao je gradonačelnik, odajući priznanje Robiju, Aleku i Patriciji.

Centralni dio programa bio je razgovor s posebnim gostom – Ivicom Kostelićem, jednim od najuspješnijih hrvatskih sportaša. U opuštenom i inspirativnom razgovoru na temu „Granice su u glavi – što nas pokreće da idemo dalje“, Kostelić je publiku poveo kroz priču o vlastitim počecima, izazovima i filozofiji koja ga je vodila do najvećih sportskih uspjeha.

Govoreći nenametljivo i iskreno, prisjetio se trenutaka kada je njihov otac, dok su on i Janica bili tek djeca, zacrtao dvanaestogodišnji plan koji je tada zvučao gotovo neostvarivo. „Djeca iz zemlje koja jedva ima snijega… a sanjali smo olimpijske medalje“, rekao je, naglašavajući da najveće prepreke nisu ni klima ni uvjeti, nego granice koje sami sebi postavimo. Djeca, veli, granice ne poznaju, zato im je sve moguće.

Kostelić je otvoreno govorio i o godinama provedenima u bolnicama, o ozljedama koje su ga pratile gotovo kroz cijelu karijeru. No, upravo u tim trenucima shvatio je da se neuspjeh ne mjeri plasmanom. „Kad dođeš na utrku i budeš zadnji i to nije neuspjeh. Ti si tamo. Sudjeluješ. Neuspjeh je jedino kad ne možeš biti dio toga.“ Istaknuo je da nijedan vrhunski rezultat ne dolazi preko noći, jer iza svakog stoje godine rada, vjere i predanosti. „Sam rezultat je samo prašina, šećer na kraju, trešnja na vrhu. Ne znači ništa ako ga nemaš s kim podijeliti.“

U više je navrata naglasio da uspjeh nikada nije samo njegov već je uvijek rezultat tima. Od trenera i fizioterapeuta do logistike, svatko je imao jednako važnu ulogu. „Kao u šahu, bez jedne figure ne možeš dalje. Tako nisam ni ja mogao bez ijednog od njih.“ Posebno je istaknuo ulogu oca, trenera koji nikada nije bio autoritet po sili, već po radu i primjeru. „Mi ništa nismo morali, mi smo to željeli.“

Zaključio je jednostavno, gotovo tiho, ali s jasnom porukom: zajedništvo, rad i upornost čine sve mogućim.

Labinski gradonačelnik Donald Blašković i zamjenik Goran Vlačić, tom su prigodom uručili darove Kosteliću, ali i Elis Lovrić, koja je na kraju čitavu priču zaokružila svojim prekrasnim glasom.

Druženje je nastavljeno u blagdanskom ozračju, uz razgovor i potvrdu da se istinska snaga Labina doista nalazi u ljudima.(I.A.)11.12.2025./14:33:24