Intervju Kristijan Žgaljardić: Veliku stvar napravili smo time što studente dovodimo u Pićan

Kristijan Žgaljardić, 29 godina, rođen u Puli, živi u Pićnu, selu Floričići, magistar je povijest te tajnik Zavičajnog društva Matko Brajša Rašan (ZD MBR). Član je Upravnog odbora KUD Uljanik iz Pule, bio je 8 godina aktivni član KUD-a Ivan Fonović Zlatela iz Kršana, te je bio članom Kluba studenata povijesti ISHA Pula tijekom svoga studija. Trenutno radi u knjižari Znanje u Puli, tako da je stalno okružen knjigama i ljudima, što je izuzetno pozitivno. Objavljuje puno znanstvenih radova, članaka i drugog materijala, drži mnoga javna predavanja, iz povijesti, kulture Pićna, središnje Istre, Labinšćine, i Istre općenito.

          Izabrani ste za tajnika ZD Matko Brajša Rašan 2022. godine? Do sada imate već nekoliko godina iskustva, vaš izbor bio je dobro pozdravljen kao mlade snage. Što vam se od tada promijenilo u životu? 

          Da, izabran sam za tajnika, a Branko Ružić za predsjednika ZD MBR, i sve mi se od tada u životu promijenilo. Istini na volju, bio sam jako ugodno primljen na tu funkciju koja je čak i najodgovornija funkcija u radu bilo kojeg Društva, pa tako i ZD MBR. Tajnik je taj koji „taji“, tajnik obavlja sve, iako je biti predsjednik zaista jako važna uloga, tajnik je taj koji obavlja većinu toga. Meni je bilo stvarno izazovno kad sam postao tajnikom, zato što je trebalo Društvo revitalizirati, trebalo je sve to ponovo pokrenuti, jer, sjetimo se, korona je sve zaustavila, i trebalo je ponovo krenuti ispočetka.

          U tome sam imao i dalje imam podršku predsjednika Društva, podršku Općine Pićan i Upravnog odbora Društva. Tako da sam stvarno primio teret na svoja leđa, da Društvo Brajša opstane, pa se time i meni u mom osobnom životu sve promijenilo, količinom novih obaveza.

          Promjene su se od tada dogodile i u Pićnu. Vidljivo je da Pićan kao jedna manja Općina u Istri, postaje intelektualno prepoznatljiva sredina?

          U pravu ste, mislim da smo u tome i mi kao ZD MBR jako pridonijeli. A vjerujem da je moj osobni doprinos u tome velik. Kao što sam rekao i meni se život promijenio zato jer preuzimanje obveza Društva, i meni biva novost, koju nisam u punini takvom očekivao. Nisam znao koliko je tu posla. I na neki način sam naučio/shvatio da nisam bio spreman znati što je tu sve posrijedi, koliko je tu posla i koliko je to zapravo zahtjevno.

          Međutim, vođen idejom rodoljublja, idejom doprinosa Društvu, vođen podrškom koju sam dobio, stvarno sam se pokrenuo još jače nego ikad prije. I evo u zadnje četiri godine od kada sam tajnik, vjerujem da smo stvarno napravili veliko “delo“. Imamo jako dobru suradnju sa Općinom Pićan, i sa Općinama Gračišće i Barban, ostvarili smo prošle godine uspješnu suradnju. Mislim da smo kao Društvo veliku stvar napravili time, što smo studente i učenike počeli dovoditi u Pićan. Da smo Pićan pokazali svima i predstavili ga kao mjesto  u kojem se, okupljaju intelektualci. U kojem postoji mogućnost prezentacije kako o lokalnim, tako i o svjetskim temama. Juraj Dobrila bio je primjerice čovjek svjetskog kalibra, kao i Božo Milanović a obojica su pred punom dvoranom predstavljena upravo u Pićnu javnosti.

I što su prioriteti ZD MBR  u ovoj godini?

          Definitivno nam je prioritet organizirati, naravno ukoliko nam prođe na natječaju kod Istarske županije, jednu glazbenu večer posvećenu Matku Brajši Rašanu. Zadnji se put takva glazbena večer, njemu u čast, održala u središnjoj Istri 1913. godine, dakle bilo je to prije Prvog svjetskog rata. Želimo to vratiti, i to će nam biti najveći projekt u 2026.godini.

          Također imamo u planu i veliki projekt posvećen Vladimiru Nazoru, velikom narodnjaku i borcu za prava istarskih Hrvata. Čovjeku po kojem osnovna škola u Potpićnu nosi ime. Svi mi Pićanci smo tamo u jednom trenutku „hodili va školu“. I mislim da je jako dobro posvetiti isto vrijeme i Nazoru. Ove godine dakle planiramo manifestaciju i izložbu posvetiti Vladimiru Nazoru. Uz to imat ćemo i jednu lijepu izložbu posvećenu osebujnim krajevima Općine Kršan, našoj susjednoj Općini, čiji je dobar dio bio u sastavu povijesne Pićanske biskupije. Osobno smatram da je ispravno Općinu Kršan sa svim njezinim kulturnim blagom, predstaviti na jednako lijep način, kao što smo predstavili Gračišće, Barban i Pićan. To su neki od naših ciljeva u ovoj godini.

          Gdje planirate održati glazbenu večer MBR? 

          U Pićnu ju namjeravamo realizirati, ako prođemo na natječaju naravno. Planiramo je realizirati uz naše partnere, Glazbenu akademiju iz Pule, KUD Matko Brajša Rašan iz Pule i Vokalnu skupinu Umole. Želja nam je također nastaviti dalje sa organiziranjem glazbenih večeri, odnosno održavati ih svake dvije godine ali i kada budu bile u opticaju neke posebne povijesne prigode. Primjerice za godišnjicu otvorenja neke čitaonice, ili knjižnice, unutar središnje ili istočne Istre. Vidim razloga s obzirom na Brajšin „djelokrug“ rada diljem Istre da se ta večer održi i u nekom drugom mjestu.

U kom dijelu godine bi se održavala glazbena večer MBR, u odnosu na mjesec njegova rođenja odnosno smrti?

          Koncert planiramo održati krajem svibnja mjeseca, dok studenti nemaju ispitne rokove. Moj prethodnik, Lucijan Benković, zamislio je još 2015. projekt pod nazivom „Brajša u maju“, s ciljem upoznavanja ljudi sa Brajšinim naslijeđem tijekom mjeseca svibnja. I shodno tome, mi od 2022. održavamo tribine i manifestacije u svibnju. (Lani nismo, jer sam se ja ženio u petom mjesecu, pa smo te aktivnosti održali u lipnju). I voljeli bi da se to nastavi. 

          Ovog puta bi jednu tribinu zamijenili koncertom, vjerujem da bi to stvarno pokazalo koliko Pićanci cijene Matka Brajšu Rašana i koliko im je to važno. Mislim da bi na taj način mi kao Društvo Brajša pridonijeli dobroj atmosferi koja vjerujem vlada u Pićnu.

Kad je koncert u pitanju, podrazumijeva se održati ga u zatvorenom prostoru, a gdje u Pićnu?

          Ako se uspije sve dogovoriti, i ako bi sve bilo u redu, održali bi koncert u Crkvi Navještenja blažene djevice Marije. Detalje još treba utanačiti. Ideja je stavljena u projekt koji je prijavljen, a sve dalje ovisi hoćemo li dobiti sredstva, s kojima bi to mogli ostvariti. Ako nam budu blagonakloni vlastodršci Istre, vjerujem da ćemo održati planirani koncert.

Jeste li sada, kao tajnik u ZD MBR, uočili neke pukotine ili praznine da ih tako nazovemo, koje su ostale nedotaknute, u predstavljanju lika i djela MBR javnosti, na kojima treba raditi ? 

          Mislim da se lik i djelo MBR definitivno prezentira sad više nego ča je bilo prije. ZD MBR postoji tek 12 godina, od 2014.. Vjerujem da se tijekom mog tajničkog i Brankovog predsjedničkog mandata, Matko Brajša Rašan i Šime Kurelić, kao pićanski preporoditelji, definitivno spominju apsolutno više. Definitivno smo prisutniji u medijima i bilo kojem drugom prostoru na najpozitivniji način. A što se tiče prezentacije i tih praznina, je li se moglo o MBR više govoriti na razini zajednica, Općine, Županije, pa i na razini Hrvatske, vjerujem da je.

          Ali, osobno volim reći, prošlost treba ostaviti tamo gdje je. Ima jedna stara izreka, koja kaže, „prošlost je sjajna, budućnost je tajna, a sadašnjost dar“. Dubokog sam uvjerenja da sadašnjost treba iskoristiti da budemo bolji, nego ča smo bili i ispunjeniji, da damo ljudima jedan tračak ljepote i dobrote, nade i dobrih osjećaja.

          Sasvim sigurno da bi se trebalo više “delat“ sa mladima oko upoznavanja s likom MBR. Vjerujem da se to nije radilo na onoj razini u kojoj se to sada radi u našoj postavi.

U ranijoj ekipi ZD MBR, uglavnom ozbiljnih i sredovječnih ljudi, doista se nije susretalo baš mlade ljude, a sada ih vidimo u većem broju. Kako ste uspjeli u tome?

          Vjerujem da je i to bila zapravo jedna od praznina u tadašnjem radu udruge, a mi sada imamo dosta mladih, što svjedoči kako smo stvari podosta okrenuli.  Tu ima i malo osobne karizme, malo ugodne atmosfere, malo poticajne atmosfere, jer pri svim manifestacijama i tribinama, koje smo mi kao ZD organizirali, a kojima sam ja bio voditelj, ciljale su omogućiti mladima, napose studentima, mogućnost javnog nastupa.

          Željeli smo im dati prostor i pokazati, da samo fakultet nije jedino mjesto gdje oni mogu izlagat. Postoje druga mjesta i sredine koje im žele to omogućiti. I kad bi mene studenti povijesti u Puli upitali, ma gdje je to drugdje? Rekao bi im, „Pićan, vas treba i Pićan će vam dati priliku“. I mi kao ZD MBR dali smo im priliku.

          Od naše prve manifestacije posvećene Juraju Dobrili koja se odvila 2022. godine, pa do sada zadnje manifestacije, posvećene Boži Milanoviću, moglo se vidjeti da postoji stvarno sve veća i veća grupa ljudi, koja je zainteresirana od ovih najmanjih do onih malo starijih. Izazovno je pokrenuti mlade ljude, izazovno je pojasnit im zašto je nešto važno, no kada se jednom uspije to onda pokreće lavinu uspjeha i pozitive.

          Mi imamo jedan program koji se zove, „Upoznaj Pićan i Pićansku biskupiju“, gdje primamo svakoga tko je zainteresiran naučiti nešto o Pićanu. Pokazujemo im mahom sakralnu baštinu, ali ih uz to upoznajemo is Pićnom, Gračišćem, Lindarom itd, i onda ih na koncu pozovemo da nam se pridruže kod nas na nekoj tribini, manifestaciji, izložbi i sl. te vidimo jako lijepi odaziv i pomak u tom smislu.

          Ima stvarno ljudi koji su sve više i više zainteresirani, za ovo što mi radimo  i što promoviramo, i koji su sve zainteresiraniji sudjelovati. Imam osjećaj da jako puno udruga na razini cijele Županije daje prilike visokoobrazovanim nastavnicima, profesorima, govornicima, „ča je u redu“, to je i poželjno. Ali, primjećujem da se izvan fakulteta ne daje prilika studentima. I mislim da smo mi, jedan dobar ključ koji je odškrinuo pozitivna vrata, gdje sad studenti dolaze kod nas u Pićan izlagati i „čeličiti se“. Dakle mladi dolaze kod nas svirati, sudjelovati na taj način u manifestacijama, održati predavanja, recitacije i sl., te to jeste jedna velika vrijednost koju smo probudili u posljednje četiri godine.    

          Jedna pozitivna stavka koja je mene najviše iznenadila bila je, kad smo imali izložbu „Homo va Gračišće“. Bila je to jedna slatka izložbica, u travnju prošle godine, na koju je pristiglo deset do dvanaest studenata. A to je vjerujte mi lijepa brojka, za vannastavnu aktivnost i jedna pozitivna promjena. A isto je pozitivna promjena što se puno mladih članova upisalo u naše Društvo. 

Upravo vas želim pitati tko vam najviše pomaže u vašem radu?

          Podršku mi daje predsjednik, Branko Ružić, u temu ča ja delan, ali najviše tega delan sam uz povremenu pomoć onih koji su se dokazali. Ja želim angažirat ljude, ali prije svega želim da se ti ljudi meni najprije dokažu. Ne želim angažirati nekoga, ako taj netko nije voljan raditi.

          U zadnje vrijeme, a tu mislim na godinu dana do godine i pol, pojavila se jedna grupa ljudi koja je spremna sudjelovati, tu svakako ističem mladog Doriana Jurkotu, on je naš mladi sopac, iz Jadreški, ki se zadnje vrijeme stvarno angažira i pomaže mi. Imamo također jednog dragog člana, mogu slobodno reći i prijatelja, Nikolu Ivančića iz Vižinade koji također pomaže kad god treba. Onda imam jednog prijatelja koji je također naš član, Josip Lučić iz Peroja, inače rodom iz Županje. Pa Ivan Brljević iz Virovitice, živi u Puli. A tu je i Mateo Smoković iz Bolobani, i evo imamo stvarno lijepu brojku ljudi. U zadnje vrijeme jako aktivna članica i hvale vrijedna osoba, Marija Jeromela, inače po ocu Pićonka, živi u Marčani. I Marijela Tomičić (po noni s naših kraji), također se aktivirala i pomaže nam. I evo u zadnje vrijeme stvarno se profilirala lijepa grupa mladih ljudi, u dobi do trideset godina. Većinom su svi pozavršavali studije i svi oni su voljni uključiti se u naš rad.

          Želim istaknuti da postoje i naši vanjski partneri, posebice hvale vrijedna Vokalna skupina Umole, oni su naši prijatelji i partneri, koji nas prate „malte ne“, na svakoj izložbi, tribini. Oni su jedan važan aspekt u radu našega društva, koji nas sjajno uvijek prati, i kojem treba odati počast na najvišem nivou. Jer smatram kako Vokalna skupina Umole i mi kao Društvo Brajša, zaista doprinosimo razvoju kulture na području Općine Pićan.  Ali i cijele središnje Istre i Labinštine. Imamo nadalje odličnu suradnju i sa KUD Uljanik iz Pule, sa KUD Brajša iz Pule, Klubom studenata povijesti iz Pule itd.

          I ovom prilikom želim odati počast i starijim članovima Društva, primjerice Dušanu Baćcu, on je naš vječni harmonikaš, uvijek sa nama. Zatim Petru Turčinoviću, Branku Ružiću, Lucijanu Benkoviću, Miljenku Vretenaru, to su sve ljudi koji dolaze na naše aktivnosti, ljudi koji pomažu kad god treba. Tako da gledajući zadnje četiri godine mislim da smo svi zajedno stvorili jednu ugodnu atmosferu u Društvu. Ne znam kako je bilo prije (mene), kad nisam bio ni član, tek od 2019. sam postao, ali je tada krenulo s koronom i sve se zaustavilo. A sada doista imamo jedno poticajno raspoloženje u Društvu koje će rezultirati sa još više boljitka.

I za kraj, molim vas recite ono što bi željeli reći, a ja vas nisam pitala?  

          Želim istaknuti da smo pokušali tijekom ovog četverogodišnjeg perioda/mandata aktivirati ljude sa svih krajeva Istre i u tome smo vjerujem uspjeli. Stvorili smo dobar odnos i sa Općinom Pićan, i sa lokalnom zajednicom. Ne kažem da ga prije nije bilo, no vjerujem da je sada na još većoj i boljoj razini. A činjenica što uključujemo toliko mladih u Društvo, da ljudi zaista čuju za nas, sasvim nam sigurno ide u prilog kao jednom Zavičajnom društvu velikog srca i velikih djela. Jer riječi su važne a djela se ipak broje. A mi ih imamo. 

          I ono što se radi sa srcem to se prepoznaje, puno puta sam znao reći kad bi imali neku manifestaciju, tribinu, izložbu, prije svega toga malo udahnuti sa svime, i jel` bi htio bolje ovo ili bolje ono, a na kraju dana, kad vidiš kako to sve odlično ispadne, to je taj osjećaj kad ti je srce ispunjeno. I meni  je kao tajniku i kao voditelju svih aktivnosti, definitivno srce bilo najispunjenije kad je bila naša prva manifestacija,  140 godina  Jurija Dobrile, kad smo obilježavali 90 godina Matka Brajše Rašana. Bilo pet udruga i preko dvjesto posjetitelja u Pićnu taj put i bilo je prekrasno. I sada za 45 godina od smrti Bože Milanovića u hladnom periodu, kraja studenoga 2025. kad se očekivalo da neće doći nitko, a pojavila se velika grupa ljudi za ispuniti dvoranu CENKI-a do kraja, znak je da srce treba biti veliko ne samo meni nego i svim našim članovima ZD MBR.  (Razgovarala: Katarina Šoštarić-Perković) 16.01.2026./08:31:10