Ono o čemu se trenutno najviše govori je „Međunarodni poredak“, za koji odmah treba reći da nije stalna kategorija, utemeljena na trajnim vrijednostima, nego je zasnovan na ravnoteži moći između država. Kad se ta ravnoteža moći promijeni, i ponašanje država se mijenja. Bez obzira na dotadašnju ideologiju, postavljene ciljeve, politički sustav. A, ravnoteža moći promijenila se, raspuštanjem vojnog saveza istočnog bloka zemalja- Varšavskog pakta (VP). Jer je tada ostao samo zapadni vojni savez, i moglo bi se reći, svijet se od tada poput pijanca, „naherio“ na jednu stranu. Anglosaksonsku!
A to, nije prirodno stanje stvari. Poput proračuna, i svijet traži da bude uravnotežen. Ta neravnoteža jedino nije smetala sjedinjenim državama, pa su ju uzele „zdravo za gotovo“, snagom svoje sile podmetnule vlastite interese kao univerzalne vrijednosti, zamotane u celofan liberalne demokracije, ljudskih prava i međunarodnog prava. Držeći da su one nestankom VP „svjetski policajac“ , kojega će biti prisiljeni svi i za sve, pitati. I k tome svu inozemnu trgovinu plaćati s američkim dolarom. Situacija kojoj smo i osobno svjedočili , bila je zapravo iznimka. Odnosno privremeno stanje, do daljnjega.
I što se u međuvremenu dogodilo? Mi smo u Hrvatskoj bili zaluđeni ulaskom u Europsku uniju, kao da ulazimo u „Raj“. A onda smo osjetili šok, nazvan korona i vjerovali da smo mi, na zapadu, i dalje u pravu, a svi drugi u krivu. Zar nisu europski dužnosnici govorili, „mi živimo u vrtu, a ostali u džungli?“
Zaslijepljeni blještavilom velegradova u kojima se dobro troši novac, nitko nam nije bio ravan. I zapadni vojni savez koji je po logici stvari trebao biti raspušten, jer više nije imao svoj antipod, sa druge strane svijeta, upravo suprotno logici, širio se baš na tu drugu, istočnu stranu.
Poduprti uvjerenjem s početka teksta, gdje smo rekli da je svijet nestankom VP ostao nagnut na jednu stranu i da to nije realno stanje stvari, već samo rijetka i privremena iznimka, do uspostave nove ravnoteže, koju stvaraju najjače sile svijeta. I tako smo stigli do ovoga što imamo danas.
Ušli smo u period u kojem se mnogo toga od poznatog stanja, upravo mijenja, da bi se uspostavilo novi „red stvari“, odnosno međunarodni poredak.
U tom kontekstu Zapad je izazvao Istok (čitaj Rusiju), da potvrdi svoju neprikosnovenu nadmoć, upotrijebivši kao geopolitičko stratište, zemlju Ukrajine. I kad je vidio, a bilo je očigledno, dosta brzo, nakon specijalne vojne operacije, da u tom srazu Zapad nema što tražiti. On odbacuje svoju militantnu liberalnu ideologiju i prilagođava se novoj situaciji. Na tom tragu propada i ono što su nazvali „kolektivni zapad“, jer se taj kolektiv raspada u nesnalaženju.
I nakon dugih desetljeća manipuliranja, Zapad napokon uvažava Rusiju kao imperij, i samim time odbacuje uzdržavanu E-uniju, jer mu više ničemu ne služi. I k tome ništa ne razumije, pa sve što poduzima, radi na svoju vlastitu štetu. I ne samo da je izgubila politički utjecaj u svijetu, gubi vrijeme, prostor i sposobnost za oblikovanje svog mjesta i sudbine u novom redu stvari.
Dok najjače sile svijeta, Rusija, Kina i Sjedinjene američke države stvaraju novi svijet, E-unija se i dalje drži starog, ideološkog jezika, koji više nije upotrebljiv. Jer iza njega više ne stoji najmoćnija sila, što sjedinjene države više nisu. Nego tek jedna od tri najjače.
I uza sve kritike, na ishitrene izjave i poteze, američkog predsjednika, nerazumna Europa mu je poput utega oko vrata, kojeg se želi osloboditi. Govoreći jezikom bez diplomatske suzdržanosti, ubrzano ukazuje na promjene koje se događaju, i razotkriva ih, ne mareći na ičije zgražanje i čuđenje, osim da promjene učini svima, čim više plastično vidljivima.
Situacija je takva da se prekraja karta svijeta, i pred našim očima iscrtavaju nova geostrateška područja, pa se Europa prvi put nakon 2. svjetskog rata, suočava sa surovom istinom, da je sama odgovorna za svoje ponašanje, gdje svaka izgovorena riječ nosi visoku cijenu europske (ne)sigurnosti.
Zemlje koje nisu sposobne prilagoditi se novim multipolarnim!!! uvjetima, kao što je to sada E-unija, suočavaju se sa sve ozbiljnijim problemima, do pitanja vlastitog opstanka.
U tom smislu je i zanimanje za nemilu sudbinu Ukrajine, skliznulo u drugi plan, jer je nesretna Zemlja, žrtva sudara dvaju svjetonazora. Rat je razotkrio višestruka ograničenja ideološki zaslijepljenog Zapada, a sada poglavito Europe, koja još uvijek ne shvaća potrebu redefinirati svoje interese opstanka, u novim okolnostima.
Katarina Šoštarić Perković
21.01.2026./07:57:24