Poštovani,
Ja sam iz Rapca. Ne turistička razglednica, nego ona stvarna, oguljena verzija, ona koju naši „nadležni“ uporno ne vide, ili se prave da ne vide.
Godinama gledam isti film: sezona dođe, šminka se stavi, turisti se nasmiješe, i čim zadnji ode, Rabac opet postane ono što očito i je u očima vlasti: nebitan. I tako u krug. Samo što nama koji tu živimo to nije nikakav krug, nego konstanta.
Osobnu sramotu doživjela sam nedavno kad me turist pitao gdje je javni WC. I ja, kao prava domaćica, uputim čovjeka… tamo gdje ga teoretski imamo. Ono što ga je dočekalo – bolje da nisam. Vlažni zidovi, plijesan, zapušteno, kao scena iz horor filma. Ako je to “ponuda” u centru mjesta koje živi od turizma, onda svaka čast. Ali dobro, valjda po logici naših pametnih glava, zimi nitko nema potrebu ići na toalet. Ljudi valjda hiberniraju do lipnja.
A da ne govorim o „modernim rješenjima“ poput kamere u ulici Slobode. Znak stoji već godinu dana, uredno postavljen, da nas podsjeća kako bi kamera mogla postojati. Kamera? Nema je. Ali znak je tu, da se imamo čemu diviti. Možda služi kao umjetnička instalacija, „iluzija sigurnosti“.
I onda stepenice koje spajaju Slobode i rivu. Da ih nazovem stepenicama je već kompliment. Granje visi, polomljeno, zaraslo, prava mala avantura za svakoga tko se usudi proći. Možda je to nova turistička atrakcija: “preživi put do rive”. Nitko to ne kontrolira, nitko ne održava, nitko ne vidi. Ili opet, svi vide, ali ih jednostavno nije briga.
A problema ima još… i previše. Ali evo, za početak bi bilo lijepo dobiti odgovor barem na ova dva:
– kada će javni WC izgledati kao nešto što ne izaziva sram?
– gdje je ta famozna kamera iz ulice Slobode?
Ovo ne pišem iz hira, nego iz ogorčenja koje se skuplja godinama. I ne samo kod mene.
Šaljem ovo na uvid svima koji bi se trebali prepoznati, ako još imaju volje za to. I medijima, jer očito drugačije ne ide.
S poštovanjem (i sve manje strpljenja),
M.S.J