Intervju: Leonora Surian Popov- sudionica 15. Festivala samoniklog bilja u Kršanu

Sve više vremena i ljubavi ulažem u našu „lijepu kuću“, kako je zovu moja djeca — mjesto u koje se uvijek rado vraćamo.
Taj naziv ima i posebnu priču. Moja kćer je, dok još nije imala ni dvije godine, stalno govorila: „Mama, idemo u jepu tuču.“ Dugo nismo razumjeli što to znači, sve dok jednog proljeća nismo stigli u Istru, a ona uzviknula: „To, to je jepa tuča!“ Tada smo shvatili da misli na „lijepu kuću“ — i od tada je svi tako zovemo.

Ispričala nam je na početku ovog razgovora akademska umjetnica, Leonora Surian Popov, sa dubokim korijenima iz Istre, i srcem u Istri, a sada živi u Rijeci. Nacionalna je prvakinja drame, od prošle godine, dobitnica tog najvišeg priznanja što se glume tiče u Hrvatskoj. Od hobija je fitoterapeut i travar, povezana s kozmetikom ljekovitog bilja, i sve to gaji kao hobi, kroz jedan dobar balans sa obavezama u kazalištu, i drugim ulogama kao akademska glumica, diplomom stečenom na Akademiji u Rimu.

Sve moje uloge, nagrade i dosadašnji rad doveli su me prošle godine do najvišeg priznanja – statusa nacionalne prvakinje drame. Tome se iskreno veselim, jer je kazalište moj posao i moj životni put“, rekla je kao uvod u intervju koji slijedi u nastavku.

No, utoliko ste vi veće otkriće, za Festival samoniklog bilja u Kršanu, gdje su vas posjetitelji doživjeli iz ove druge perspektive, vašeg hobija?

Zanimljivo je da sam s ovim Festivalom povezana od samih početaka. Na prvom izdanju, prije 15 godina, bila sam pozvana kao gošća. Tada sam snimala seriju “Sve će biti dobro” i bila dosta prisutna na televiziji, pa su me ljudi prepoznavali. Sjećam se da sam pripremala fritaju od šparoga.

U to vrijeme još nisam bila posebno usmjerena na bilje, iako me je cijela ta tema jako intrigirala. Nakon godina učenja i posvećenosti tom čarobnom svijetu ljekovitog bilja, prošle sam godine prvi put surađivala s Festivalom kao predavač i stručna osoba. Tada je još bio prisutan i Franko Zgrabljić, od kojega sam puno naučila.

Održala sam predavanje o jestivom bilju te radionice u svom selu Suriani, u blizini Kožljaka, gdje sam govorila o izradi melema i ljekovitom bilju. Ove godine sam preuzela i pokazno branje bilja zajedno s njegovom kćeri, pa smo svaka vodile po jedan dan.

Posebno mi je zanimljivo kako sam od samih početaka bila vezana uz Festival, a da tada nisam ni slutila da ću jednog dana sudjelovati kao predavač i osoba koja dijeli znanje o bilju.

Sada je Festival vezan i uz vas? Imali ste pokazno branje i pokazivanje samoniklog ljekovitog i jestivog bilja?

Jučer ujutro imala sam pokazno branje bilja u sklopu šetnje — bilo je to jedno lijepo, idilično jutro ovdje u Čepiću. Dan ranije održala sam svoje prvo ovogodišnje pokazno branje na livadama Kršana.

Bila je jedna prekrasna grupa ljudi, izuzetno zainteresirana za sve. Popeli smo se do Starog grada Kršana, gdje su ih dočekali mali zalogaji od ljekovitog i jestivog bilja. Radili su i herbarije — pripremila sam im bilježnice jer jako volim da sve bude lijepo i pažljivo osmišljeno. Zaista sam se potrudila i vjerujem da su to prepoznali.

Uz estetiku, trudim se prenijeti i konkretno znanje te jasnu sliku o biljkama. Mislim da je sve zajedno bilo vrlo uspješno i da su sudionici na kraju bili zadovoljni.

Prilazim svemu s velikim entuzijazmom — to zaista volim i vjerujem da ljudi prepoznaju tu strast. Pitala sam ih žele li skratiti, ali nitko nije htio otići. Svi su ostali do kraja, čak smo i produžili termin. Na kraju su me grlili u znak zahvalnosti — rekla bih da je to najbolji pokazatelj kako je bilo.

Što Vi kažete kao osoba izvan svakodnevice Kršana, u kom pravcu se razvija Festival, a pamtite ga od njegovih prvih početaka?

U prvom redu želim pohvaliti direktoricu Turističke zajednice Općine Kršan, Arianu Brnetić, jer se zaista jako trudi. Koliko sam shvatila, raspolaže s ograničenim sredstvima, a uspijeva organizirati festival koji je prepoznat diljem Hrvatske.

Svi ljubitelji ljekovitog bilja žele doći, čak i iz Zagreba — jučer je puno ljudi bilo na mojim predavanjima i šetnjama. Vidim da dolaze iz različitih krajeva, kao i izlagači, što znači da festival ima stvarnu vrijednost i za njih.

Šteta je što možda nema veću podršku, jer potencijal postoji. Nakon razdoblja kada smo svi bili zatvoreni, ljudi su se još više okrenuli prirodi i sve više prepoznaju njezinu važnost. Raste interes za ljekovito bilje, alternativne pristupe i život bliži prirodi.

Festival očito raste i uz veću podršku mogao bi se razviti još snažnije. Zaista se divim organizatorici što iz godine u godinu uspijeva realizirati sve ovo.

Što je vaše oko registriralo kao jako dobro, a što bi moglo još i bolje?

Uvijek se fokusiram na ono što je dobro i zaista nisam primijetila ništa negativno. Naravno, promidžba (PR) je izuzetno važna, ali zahtijeva i sredstva.

Za daljnji rast potrebna je šira podrška — ne samo jedne turističke zajednice ili jedne osobe, nego cijele zajednice.

Kako, kad nas stalno pokušavaju uvjeriti u to koliko smo mali, slabi i nemoćni… što sugerirate?

Važno je vjerovati u sebe i svoje snove. I sama sam, kada sam se počela baviti biljem, često slušala kako je to nepotrebno ili besmisleno. Veliku podršku imala sam od oca, supruga i majke, ali mnogi drugi su bili skeptični.

Danas, kada vide rezultate, percepcija se promijenila. Ono što želim reći jest da treba ustrajati u onome u što vjeruješ — ne okretati se unatrag. Put se uvijek pronađe.

Živimo u okruženju koje često obeshrabruje, ali to ne znači da je to istina. Treba vjerovati u sebe i nastaviti dalje.

U ovih 15 godina vidim da je Festival opstao upravo zato što je išao naprijed unatoč svemu. Sve više dobrih ljudi mu se pridružuje, ne zbog financijske koristi, nego iz ljubavi.

I osobno ću ga uvijek podržavati, spominjati i preporučivati — kao i našu Općinu, u svom malom svijetu.(K.Š.P)27.04.2026./16:32:27