U srijedu 29. Travnja, u labinskom Sportskom centru „Franko Mileta“ održano je po 49-ti put, proglašenje najboljih sportašica, sportaša, momčadi, ekipa i sportskih nada. Dodijeljena je i jedna nagrada za životno djelo.
Neću spominjati dobitnike, jer ste o tome najvjerojatnije vidjeli članke po lokalnim portalima i medijima. Kao jedan od članova žirija, za veliku većinu nagrađenih sam „pogodio“. Doduše za jednu bitnu nagradu, nisam. Naime radi se o sportašici Grada Labina. Moja je favoritkinja bila druga. Ali kao što je na jednom od finala svjetskog nogometnog prvenstva, između Argentine i Njemačke, koje je pobijedila Argentina, sav rasplakan njemački golman Harald Schumacher, pri pitanju zašto plače, kad je ipak drugi, odgovorio „a tko te pamti kako drugog“.
Večer proglašenja sportaša, bila je po meni sasvim dobra. Teške odluke za žiri, kod proglašenja nekih. Ali eto i to se događa. Znači da je bilo više izjednačenih dobrih sportaša.
Mene je na toj manifestaciji dojmio i po meni, jako dobar labinski glazbenik Mladen Franković, poznatiji kao „Frenkie“.
Sve u svemu jedna super večer, sporta i glazbe. Naravno da su neki bili sretniji a neki tužniji, što nisu osvojili ili osvojile, najviše nagrade. No, to je tako inače u životu. Više sreće drugi put. Poslušajte Frenkija.
(Adriano Šćulac) 30.04.2026/10:45