Osvrt Katarina Šoštarić Perković - Imamo priliku svjedočiti razlikama

Ljeto je u punom jeku, vrućine su zavladale i život preokrenule u skladu sa visokim temperaturama. No to ne znači da je život stao, zato što je jako vruće,  sve ide dalje, reklo bi se po uobičajenom redu.

I upravo nas je, jedan  takav raspored Općinskih vijeća nedavno zatekao u Pićnu. Malo je tko slutio što im se dogodilo, da su odjednom ostali bez tri ključne osobe iz Općinske uprave i Općinskog vijeća.

I na čuđenje prisutnih novinara, pa i članova Vijeća, (a gdje su oni ljudi?) sjednica je otvorena i krenulo se po točkama dnevnog reda. Uz malo neobično prisustvo osobe koju znamo iz odvjetničkih redova, a što radi u Općinskom vijeću Pićna, odmah nismo znali, da je pratila regularnost. Jer uvijek se može pomisliti, da se u međuvremenu tu zaposlila,  napustivši svoju odvjetničku praksu.

I tako je nejasnoća, tko su ovi ljudi ovdje i zašto nema onih drugih, koji uvijek prisustvuju, ostala u zraku do pred sam kraj sjednice. I tek u potpunosti objelodanjena, na samom kraju njezina trajanja, u sklopu vijećničkih pitanja.

A dogodilo se da je jedna od ključnih osoba kao što je pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela, dala otkaz, da je ključna osoba za proračun i financije završila na poduljem bolovanju a da je prvi čovjek Općinskog vijeća, svoj mandat stavio u mirovanje. I sve se to dogodilo odjednom, gotovo u jednom te istom trenutku.

I po svemu tome,  lako se moglo prihvatiti isprike, da je zbog nenadane kadrovske situacije, nemoguće održati sjednicu,  da će se kasniti sa izradom financijskih dokumenata,  i da će se odgoditi materijal po nekim točkama dnevnog reda, jer ga nije imao tko na vrijeme pripremiti. I sve bi to prošlo kao obrazloženje za čekanje, dok se situacija na neki način ne stabilizira. Jer ljudi su u pitanju, a ljudi nema.

I tek tada postajemo svjesniji, koliko su nam ljudi važni .Ali, ovdje isprika nije bilo, ni skidanja točaka sa dnevnog reda, niti odugovlačenja sa sazivanjem i terminom održavanja redovne sjednice.  Jednostavno ništa od svega očekivanog što se moglo koristiti kao olakotni izgovor zbog nastale okolnosti, nije upotrijebljeno.  Iako bi se po ustaljenoj navici , za sve to dobilo razumijevanje čak i šire javnosti.

U takvoj zemlji živimo i navikli smo, da stvari ne funkcioniraju, da uvijek negdje nešto zapinje, i da škripi baš kad nam najviše treba, i onda nema baš tog čovjeka, na njegovom odgovornom mjestu, a koji jedini radi to.

I zato kod nas traje i traje, nerazumijevanje i neslaganje. Kao živa praksa.

A nju možemo i moramo mijenjati samo mi, sami.

I ovo sa početka teksta dobar je pokazatelj, da  i jedinica lokalne samouprave, može funkcionirati samo kao institucija koja funkcionira. Naglasak je na tome da institucije rade.

I  kako je to moguće? Evo vidimo, moguće je. U pitanju su samo ljudi, a nitko ih ni ovdje nije dobio, birajući ih poimence. Svi dolazimo u neke zatečene situacije, od ranije. I na nama je kako od postojećega učiniti samo još bolje.

Imamo prilike svjedočiti da situacije tek slične ovoj, kod nekih drugih jedinica lokalne samouprave, gotovo dovode ili su dovele do raspada sistema, kroz međusobna optuživanja i prozivanja, za krivo učinjeno ili neučinjeno.  Da se energija troši na zamjerke i svojatanja, „vaši“ i „naši“, i da se politički mandati inercijom kotrljaju, a pri tom skupo koštaju lokalnu zajednicu, udaljavajući se od kvalitetnih i konstruktivnih diskusija. Ua razgovorima optuživanja  popunjava vrijeme kako bi se najmanje fokusiralo na ono što je važno za zajednicu.

I zato i kao mali, možemo biti veliki, ali samo po učinjenim djelima, koja radimo ne samo za sebe,  svoju obitelj,  i svoje prijatelje, već u interesu šire dobrobiti. 

Kad institucija funkcionira dobri rezultati se ne mogu prikriti.

Katarina Šoštarić Perković

17.07.2026./08:23:53