Predstavnici Istre uspješno nastupili na poznatoj jubilarnoj 60-toj Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu

Ovogodišnja jubilarna 60. Međunarodna smotra folklora u Zagrebu održana je proteklog vikenda u Zagrebu a sudjelovalo je preko 35 folklornih  domaćih i inozemnih folklornih skupina. Manifestacija je to koja je proglašena festivalskom priredbom od nacionalnog značenja.  Posebnu pažnju su imale skupine koje su bile i na prvoj smotri održanoj 1966 godine. Iz Istre na prvoj su smotri  sudjelovale skupine Folklornog društva Cere iz Cera općina Žminj, RKUD „Rudar“ iz Raše, Folklorna skupina Zajednice Talijana Armando Capoliccio iz Galižane, Skupina Talijanske unije- Zajednice Talijana iz Vodnjana. Ova  jubilarna smotra  je koncepirana kao svojevrsni povratak korijenima, a skupine su narodnim pjesmama, plesovima, običajima i raskošnim narodnim nošnjama izvodili program na brojnim zagrebačkim trgovima, ulicama i pozornicama i pred televizijskim kamerama. Iz istre su ove godine tu čast imale skupine iz Galižane, Zajednice Talijana, skupina iz Vodnjana isto tako Zajednice Talijana, i  skupina iz Folklornog društva Cere iz Cera čiji su predstavnici suddjelovali i na prvoj smotri 1966 godine.
Među grupama iz Istre koje su sudjelovale na prvoj Međunarodnoj smotri folklora, aktivno su sudjelovali i članovi RKUD-a Rudar iz Raše, koje je u toku održavanja smotre sudjelovalo na pet smotri.
Fokloraši iz Cera su se predstavili sa plesovima  Ceranski balun i Staru polku,  a zapjevali su poznatu istarsku kantu Kat san bija blizu Žminja grada. Tu istarsku kantu su zapjevale sestre Nikolina i Petra Kuhar,  balun i polku su zaplesali uz roženice, , a svirali su ih Adrijano i Moreno Pavlović a na harmonikama Karlo i Martin Rudan.
Međunarodna smotra folklora je visoko rangirana manifestacija u Hrvatskoj koja kontinuirano promiče i čuva hrvatsku i svjetsku kulturnu tradicijsku baštinu i dio je međunarodnih nastojanja očuvanja nematerijalne kulturne baštine u skladu s programima UNESCO-a.
U tome je velika odgovornost  na folklornim društvima ali i na novim mlađim generacijama.  Institucije mogu arhivirati, zaštititi i izložiti građu, ali baština opstaje tek kada je netko pjeva, govori, pleše, svira i prenosi dalje. (5p)21.07.2026./13:37:18