OSOBNO- Adriano Šćulac: Kako smo postali društvo bolesnih. pokradenih i obespravljenih

Svjedočimo vremenu u kojem se zdravlje građana više ne može uzimati zdravo za gotovo. Dok statistike neumoljivo pokazuju kako tisuće ljudi svake godine obolijeva od malignih bolesti, uzroci se često nalaze u našoj neposrednoj okolini. Prehrambeni lanci preplavljeni su proizvodima upitne kvalitete, punim aditiva i tretiranim kemikalijama, dok su zrak, tlo i voda izloženi stalnom zagađenju. Umjesto da zaštita zdravlja i očuvanje prirodnih resursa budu apsolutni nacionalni prioritet, građani su prepušteni sami sebi u borbi protiv ekoloških i zdravstvenih ugroza.

Posljednji najgori otkriveni slučaj, je ekološka katastrofa u Lici, koja se odnosi na otkriće desetaka tisuća tona ilegalno zakopanog opasnog otpada na lokaciji bivše tvornice PPK Velebit u Gospiću . Vještačenja USKOK-a i inspekcije, potvrdile su zagađenje tla, biljaka i podzemnih voda opasnim kancerogenim i ekotoksičnim tvarima. Ključne činjenice pokazuju kako je na lokaciji zakopano oko 37.000 tona opasnog otpada (prema nekim saborskim zastupnicima i do milijun tona u široj regiji). Sumnja se da otpad potječe iz domaće industrije i bolnica, ali i iz uvoza iz Europske unije. Trovanje ljudi trebao bi nadilazili bilo koju ideologiju. Stranke i strančarenje je meni tu nebitno, ali bi odgovorni itekako trebali svoje mandate staviti na raspolaganje i krivično odgovarati. Mada je znano da od toga nažalost neće biti ništa. „Novi“ IDS, i njegov „poglavica“ Loris Peršurić, je danas izjavio kako „njegova stranka“ (čuj njegova) neće sudjelovati u inicijativi za izglasavanje (ne)povjerenja Vladi, Andreja Plenkovića. Po njemu se valjda ne događa trovanje naroda, ne samo u Lici nego diljem zemlje?, nego je „cilj političko pozicioniranje i skupljanje političkih poena“. Ali ništa čudno, današnji IDS je ionako mrtav, samo im to  još „mrtvozornik“ nije javio. Žetončić bio, žetončić ostaje. „Obrni se, kako vetar puše“.

Osjećaj nepravde i nečinjenja ničega, kako bi se problem počeo rješavati dodatno produbljuje pogled na političku scenu. Dok se javni resursi i državna imovina godinama iscrpljuju kroz korupcijske afere i klijentelizam, institucije ključne za nadzor kvalitete života ostaju neučinkovite. Kritičari opravdano upozoravaju na model vladavine u kojem se, među ostalim i tkz. „Domoljublje“ koristi kao paravan, za trovanje ljudi i prirode.

Posebno bolna točka takozvane društvene rasprave, je svakodnevna „mantra“ o prošlosti i samo prošlosti, i tko je veći ili manji „domoljub“. A da bi bio „veliki domoljub“ moraš obavezno mrziti sve lijevo, bivšu državu, komuniste i iste. Mada je činjenica kako je preko devedeset tisuća (90.000) bivših članova SK Hrvatske prešlo izravno u HDZ uoči prvih višestranačkih izbora. (Franjo Tuđman, Josip Manolić, Vladimir Šeks, Janko Bobetko, Martin Špegelj, Žarko Domljan, Josip Boljkovac, Nikica Valentić, Zlatko Mateša, Mate Granić, Andrija Hebrang…..)

Dokle se država truje, baš od onih koji se pozivaju na to, kako je oni i baš samo oni, vole (zato je valjda kradu, pale i truju?)

Široko je rasprostranjena sumnja, a bogami više i ne, samo sumnja, u postojanje velikog broja lažnih korisnika povlastica, koja je stvorila percepciju, da se kod vladajućih, kako bi ostali na vlasti i zadržali sve moguće privilegije i visoka primanja, radi o kupovini vjernog glasačkog tijela državnim novcem. Na taj način, obespravljeni građani dijele sudbinu urušenog zdravstva i gospodarstva, političke elite osiguravaju svoj opstanak na vlasti, ignorirajući stvarne probleme onih koji u ovoj zemlji pokušavaju preživjeti. Kratko i jasno, isti oni koji nas kradu i truju, mogu i moraju opstati. Običan narod tko jebe.

(Adriano Šćulac) 19.08.2026/12:28