Nakon obnove Čeve – biciklistički stupovi i zapušteni prolaz ponovno otvaraju pitanje uređenja grada

Nakon obnove Čeve  – biciklistički stupovi i zapušteni prolaz ponovno otvaraju pitanje uređenja grada

Iako je obnova Labinske Čeve završena prije svega dva mjeseca, čitatelj koji nam se javio upozorava da se već sada na pojedinim detaljima vidi kako prostor nije u potpunosti promišljen i održavan u skladu sa svojom svakodnevnom funkcijom.

`Prije otprilike dva mjeseca završena je obnova Labinske Čeve.

Uložena su značajna sredstva kako bi se prostoru udahnuo novi život i kako bi jedan od prepoznatljivih dijelova grada ponovno izgledao dostojno svog značaja.

No, samo par mjeseci nakon, postavljaju se dva pitanja 1.razmišlja li se prilikom uređenja prostora doista o njegovoj svakodnevnoj funkciji?

Posljednjih dana postavljeni su stupovi za bicikle na mjestima koja, barem na prvi pogled, djeluju potpuno neadekvatno. Jedan od njih postavljen je neposredno ispred ulaza u Kooperativu, pri čemu su zauzeta čak dva parkirna mjesta stanara . Dok istovremeno, na platou između Kooperative i ugostiteljskog objekta postoji dovoljno prostora na kojem bi se takav sadržaj mogao smjestiti bez ometanja prometa i parkiranja.

Još je upitnija lokacija sa stražnje strane zgrade, bočno od  ulaza u ribarnicu. Tim prostorom prolaze kombiji i kamioni koji obavljaju dostavu, a nerijetko se ondje i parkira radi iskrcaja ribe. Postavljanje stupova upravo na takvom mjestu dodatno otežava prostor koji već ima svoju svakodnevnu funkciju.

Ne postavlja se ovdje pitanje treba li gradu infrastruktura za bicikliste. Naprotiv – biciklistička infrastruktura svakako je potrebna. Pitanje je samo gdje je postaviti.

Zašto se takvi sadržaji ne mogu smjestiti na prostorima koji neće oduzimati parkirna mjesta, ometati dostavu ili sužavati prolaz? Zašto se, primjerice, ne pronađe adekvatno mjesto uz samu zgradu ili na dijelu platoa gdje prostora očito ima?2.Fasada obnovljena, a prolaz ostavljen da propada.

Posebno je žalosno što se, nakon ulaganja u obnovu fasade i uređenje ovog dijela grada, gotovo istodobno može vidjeti potpuno drugačija slika.

Umjesto da bude uređen i održavan kao dio prostora koji vodi prema obnovljenom objektu, prolaz izgleda zapušteno i prljavo. Osjećaj je kao da je taj dio grada jednostavno zaboravljen.

Građani upozoravaju i na učestalo zadržavanje  drugih osoba koje ondje piju, obavljaju nuždu i ostavljaju nered. Problem nije u ljudima koji se nalaze u teškoj životnoj situaciji, već u činjenici da prostor nema odgovarajuće održavanje, nadzor i osnovnu brigu.

I tako dolazimo do pomalo apsurdne situacije: obnovimo fasadu, potrošimo značajna sredstva, postavimo novu opremu – a neposredno uz sve to ostavimo prostor koji izgleda kao ruglo grada.

Uređenje grada nije samo nova fasada ili nekoliko novih elemenata u prostoru. Uređenje znači i promišljanje gdje će se što postaviti, očuvanje funkcionalnosti prostora, redovito čišćenje i održavanje.

Labinska Čeva zaslužuje više od toga da njezina obnovljena fasada bude samo lijepa kulisa.

Ako već ulažemo novac u obnovu, onda bi bilo logično istodobno urediti i prostor koji joj neposredno pripada – tako da građani, posjetitelji i turisti dobiju cjelinu koja izgleda uređeno, funkcionalno i dostojno grada.

Možda je vrijeme da se prije svakog novog zahvata u prostoru napravi jednostavan korak: pogledati kako će on izgledati u stvarnom životu, a ne samo na nacrtu.

Jer grad se ne uređuje samo projektima. Grad se uređuje brigom o svakom njegovom metru`, ističe čitatelj.