Nije zbogom, Vesna. Samo jedno novo poglavlje

Neki ljudi jednostavno postanu dio grada. Ne zato što su u njemu rođeni ili zato što su u njemu proveli cijeli život, već zato što su svojim radom, energijom, pričama i ljudima koje su dotaknuli ostavili svoj trag.

Jedna od takvih osoba je Vesna Frluga Antić.

Vesna uskoro napušta Labin i sa suprugom Robijem i kćeri Mijom seli u Pulu, gdje ih čeka novo životno poglavlje. Odlazak iz grada u kojem si stvarao uspomene nije jednostavan. Iza sebe ostavljaš poznate ulice, ljude, prijatelje, susrete i sve ono što je godinama činilo svakodnevicu.

Ali odlazak ne znači i nestanak.

MIa i Vesna će ostati dio Labina i priča koje su se ovdje stvarale.

Posebno nam je drago što smo imali priliku njezin odlazak obilježiti na jedan poseban način – kroz projekt „Labinska mreža za aktivno starenje“, u kojem smo održali našu posljednju Živu knjižnicu s Vesnom.

Ovoga puta Vesna nije bila samo „knjiga“ koju smo mogli upoznati. Bila je priča.

Priča o sebi, svom životu, o Miji, o njihovom putu, ali i o tome kako su nastale knjige koje su iz tog života proizašle.

Kroz razgovor i radionicu Vesna je s nama podijelila ono najvrjednije – dio svoje osobne priče. Govorila je o sebi i Miji, o iskustvima koja su ih oblikovala i o tome kako su nastajale njihove knjige.

A upravo takvi susreti ostaju.

Ne ostaju samo fotografije i zapis u izvještaju projekta. Ostaju riječi koje smo čuli, emocije koje smo osjetili i spoznaja da iza svake knjige postoji čovjek, njegov život, njegova borba, ljubav i priča koju možda nikada ne bismo upoznali da nije bilo prilike za ovakav susret.

Zato nam je posebno drago što je upravo ta radionica bila jedna od posljednjih Vesninih „Živih knjižnica“ u Labinu.

Jer teško je zamisliti ljepši način da se jedno poglavlje zatvori – pričom.

Mia, Vesna, Robi  sada kreću prema Puli. Pred njima je novi početak, novi ljudi, novi izazovi i nove priče koje vjerujem da će biti napisane.

A Labin?

Labin ostaje dio njihove priče.

Kao što će i oni ostati dio Labina.

Vjerujemo da se neke veze ne prekidaju preseljenjem. Samo postanu malo udaljenije.

Zato nećemo reći zbogom.

Reći ćemo veliko hvala.

Hvala Vesni na svemu što je podijelila s nama, na otvorenosti, pričama, razgovorima i svemu što je svojim djelovanjem donijela našoj zajednici.

I možda je upravo ovo najbolja poruka za kraj:

Neke se knjige zatvore, ali njihove priče nikada ne prestaju živjeti.

Sretno u Puli, Mia, Vesna, i Robi. 

Neka vam ovo novo poglavlje donese puno lijepih trenutaka, novih susreta i razloga za neke nove knjige.

A mi ćemo vaše priče još dugo pamtiti.

(Tina Gaspari)04.09.2026./08:25