Sabina Morosini Turčinović kaže da pomaže dobrim ljudima i organizacijama da postanu izvrsni, i to je, iako rečeno u jednoj rečenici, sve što Sabina Turčinović radi. Po struci psihologinja s iskustvom rada u poslovnom svijetu, nevladinim organizacijama, međunarodnim i državnim institucijama i kao predavač na fakultetima, a sada zaposlena u državnoj službi. Nekadašnja članica ekspertne skupine za prava djece u europskoj komisiji, bavila se ljudskim pravima, branila izvješća RH pred Odborima UN-a vezano za nasilje nad ženama i vezano za djecu. To su samo neke točke iz njezinog bogatog životopisa. A kao supruga veleposlanika RH, puno se bavila filantropskim radom. (Pogledati ovdje na link https://www.youtube.com/watch?v=8CFbZ7kiu88&list=RD8CFbZ7kiu88&start_radio=1 gdje su djeca s posebnim potrebama i nadarena djeca zajedno s pjevačicom Andrijanom Božović odpjevali pjesmu za humanitarnu akciju „Humanost spaja svijetove“. Sabina je producirala spot, komponirala i zajedničkim snagama s djevojčicom Jasnom Krsmanović napisala tekst, za humanitarnu akciju u kojoj se sakupilo nekoliko desetaka tisuća eura, što u radu, što u novcima, za djecu te ustanove).
Suvlasnica je Laboratorija socijalne psihologije, poduzeća, kojeg vodi zajedno sa suprugom, po principu rada 30/30/30. Što znači da 30 posto rade za novac, 30 posto za vlastitu znatiželju, dominantno je riječ o istraživanjima, i 30 posto rade besplatno za klijente, kojih uvijek ima, kao što su žrtve silovanja ili žrtve višestrukog zlostavljanja, a često su im klijenti i međunarodni parovi.
Reći ću, da psihologija ne poznaje jake i slabe ljude, iako u svakodnevnom rječniku koristimo takve izraze. U svom radu susrećem osobe u rasponu od onih koji moraju naučiti izboriti se za osnovna prava, poput prava da mogu reći NE, da mogu ispraviti nešto što je krivo, ili da imaju pravo postaviti pitanje. Pa sve do treninga osoba koje upravljaju multinacionalnim kompanijama, organizacijama i državama. Uspjeh nije stvar sreće, ili nečega što se dogodi samo od sebe, uspjeh se uči. Uspjeh se trenira i onda ga dijelimo sa drugima. Ono što je dobro, je da se dio vještina koji jake ljude čini jakima, može naučiti.
A kad govorimo o direktnom opisu jakih osoba, ilustrirat ću kroz novi pravac, teorije vodstva, čiji sam koautor, uz još tri druga autora. Znači, postoje osobine koje nužno jake osobe, čine jakima.
Krenimo redom, takve osobe su disciplinirane, one su stroge prema sebi i obzirne prema drugima, takve osobe su pravedne, ponizne, svjesne svog značaja i uloge u nečem što zovemo univerzum. Hrabre su i mirne, pokazuju primjerom i posjeduju osobni integritet.
Kako temelj takve osobe čine vrijednosti, jake osobe u skladu sa svojim vrijednostima postavljaju plemenite ciljeve ili imaju plemenitu viziju. One poduzimaju aktivne korake, kako bi ostvarile svoju viziju i za sva postignuća plaćaju cijenu osobno. Jer uvijek moramo platiti neku cijenu da postignemo nešto više. Ili kako bi neki rekli, žrtvuju se. Jake osobe također inspiriraju druge da plate cijenu. Odlučne su da dostignu ono što je za druge nedostižno. I u konačnici ne samo jake, već istinski jake osobe, sa svojom plemenitom vizijom preuzimaju odgovornost da inspiriraju. I utječu na druge kako bi postigli ciljeve za dobrobit svih. I tu je naglasak na dobrobiti svih, a ne “samo za mene, moju obitelj, moje prijatelje”.
Znači, jako i slabo ne ovisi nužno od naših osobina, već i od konteksta u kojem djelujemo. Dat ću primjer, možemo posjedovati lijepi sat, antikni primjerak, i zamislimo situaciju da ga želimo prodati. Od nekog prolaznika na ulici, možda uspijemo dobiti desetak eura za njega. U nekom antikvarijatu, možda ćemo za njega dobiti nekoliko stotina eura. Ali, u muzeju za isti sat, možemo dobiti nekoliko desetaka tisuća eura.
Slično je i sa ljudima, često upravo kontekst u kojem djelujem, određuje koliko vrijedim. Evo mog primjera, iskusila sam to radeći za Europsku komisiju, Europski sud za ljudska prava i Ministarstvo socijalne politike i mladih. Znači kontekst u kojem sam tada radila dao mi je veću vrijednost nego, vrijednost koju sam dobila povratkom u RH.
I to je bio jedan od razloga zašto sam svoje kompetencije stavila na test u poduzetničkim vodama, radeći u Laboratoriju socijalne psihologije.
Europski institut za ravnopravnost je istaknuo, a podaci pokazuju, naravno da su nam potrebne jake žene iz puno razloga. Između ostalih, razlog je i gospodarski, odnosno ekonomski. Europski institut za ravnopravnost kaže da bi se BDP po stanovniku u EU, moglo povećati za 3,15 bilijuna eura, do 2060.-e kad bi se ženama pružile jednake prilike.
Već to je dovoljno veliki razlog, da se ide u smjeru ravnopravnosti žena, a snaga žena leži u njihovim sposobnostima, posvećenosti poslu, upornosti, i suosjećajnosti. I po tome jesmo nešto različitije o muškaraca, rekla bih u prosjeku.
Točno, ali ne možemo ignorirati širi društveni kontekst i činjenice. Ravnopravnost se često shvaća površno, a riječ je dubljem pitanju. Ravnopravnost nije samo prigodna riječ, već preduvjet da žene dobiju priliku biti vidljive, prepoznate i uključene u odlučivanje. Na razini Europske unije postoje instrumenti, direktive i mjere, kojima se nastoji ojačati položaj žena i otvoriti im prostor za dolazak na odgovorne pozicije. Ti mehanizmi postoje zato što praksa pokazuje da se promjene ne događaju same od sebe. Podaci su i dalje poražavajući i zato je važno govoriti o ravnopravnosti kao o stvarnom društvenom pitanju, a ne samo kao o deklarativnoj vrijednosti, trendu, formalnosti ili hiru.
Definitivno ima mnogo jakih žena. One nisu nužno poznate ni medijski eksponirane. Često su javnosti nepoznate i društvu nevidljive. One su dobre majke ili predstavljaju stup društva i obitelji. One su dobre sutkinje, učiteljice, liječnice, radnice, poduzetnice…a neke među njima jesu i poznate i jake.
Kad pomislim na Labin prva asocijacija je na izuzetnu i jaku ženu, Giuseppinu Martinuzzi, koju jednostavno ne možemo preskočiti.
Kad pomislim na Istru i šire, teško je i nezahvalno nekog izdvojiti, a ako baš moram, bila bi to Gordana Deranja, nekadašnja direktorica Tehnomonta, Pula. Jedna od najmoćnijih poduzetnica u RH, više puta proglašena menadžericom godine. Bila je na čelu Udruge hrvatskih poslodavaca, i mogli bi puno o njoj reći. To je žena od koje su poduzetnici i političari imali što naučiti.
Ima i puno uspješnih mlađih žena koje nisu u fokusu reflektora, izdvojit ću Loredanu Jurman, direktoricu Eltora, koja više decenija vodi uspješno poduzeće poznato u cijeloj Zemlji po stotinama uspješnih projekata u području rasvjete. Lista istarskih poduzetnica nije mala, samo je javnosti manje poznata.
Rado se prisjetim Dr. Grace Murray koja je razvila COBOL, programski jezik visoke razine i osmislila izraz 'buba’. Marie Beasly je 1882. izumila Splav za spašavanje, grijač za noge, stroj za izradu bačvi i uređaj protiv iskliznuća vlakova. Perilicu posuđa izumila je Josephine Garis Cochran - 1886. , požarne stepenice projektirala je Anna Connelly 1887.; Električni hladnjak 1913. dizajnirala je Florence Parpart. Marion Donovan izumila je jednokratne pelene 1946. Marie Curie otkrila je radij i polonij i žrtvovala svoj život za znanost. Cirkularnu pilu izumila je Tabitha Babbitt u 18. stoljeću. Miami je grad koji je osnovala žena Julia Tuttle. Ta su meni svjetska imena uvijek inspiracija jedne briljantnosti i praktičnosti koju su žene unijele u naš život. Zaista im puno dugujemo.
Ženama, kao i svim drugim osobama poželjnih ranije spomenutih osobina i kompetencija mjesto je na vodećim pozicijama u društvu. Kroz rad srela sam puno „manje sposobnih“ muškaraca na vodećim pozicijama kao i puno „izrazito sposobnih“ žena bez pozicije. Ali nema većeg slijepca od onog tko ne želi vidjeti, a neke izrazito sposobne žene su za svoju okolinu nevidljive. Asocijacija mi je ružno pače koje se nalazi u jatu pataka. Jake žene potrebno je maknuti kako ne bi zasjenile manje sposobne kolege. Često takve osobe doživljavaju nerazumijevanje i nepoštovanje u svojoj radnoj okolini. A takvim ženama mjesto je na vodećim pozicijama.
Da. Nerado to priznajem, ali činjenice govore u prilog nejednakoj prilici za muškarce i žene. Premda u svom radu rado koristim Sheakspere-ov savjet, da što god imam reći, kažem, to lijepim riječima, kad govorimo o procesima koji uključuju diskriminaciju žena, sva ljepota rječnika ne može nadoknaditi ono s čim se velik dio žena suočava u svakodnevnom životu.
Iako je teško zamisliti svijet drugačiji od našeg, ukoliko zaronimo u ne tako daleku prošlost možemo se prisjetiti da su se žene morale izboriti za pravo na obrazovanje, za slobodan izbor zanimanja, slobodan izbor prijatelja i partnera, pravo na razvod braka; pravo na nasljeđivanje i upravljanje imovinom, političko pravo da sudjeluju na izborima. To nije bilo tako davno, u RH je to pravo priznato prije 82 godine, a primjerice u Švicarskoj tek prije 52 godine. Znači, kad se maknemo od tih prava, statistika govori, da su žene češće žrtve nasilja, potplaćene i diskriminirane. Sve navedeno, negativno se odražava kako na individualnoj razini, tako na obitelji, zajednicu i na gospodarstvo.
Živimo u svijetu u kojem ukoliko strpljivo radimo svoj posao, usavršavamo se i napredujemo, ali ništa se samo po sebi dogoditi neće.
Velik dio mog znanstvenog i praktičnog rada s ljudima posvećen je socijalnim moćima i načinima utjecaja na druge. Istraživanja utjecaja i položaja žena, ukazuju na porazne rezultate. Žene su izuzete iz najmoćnijih izvršnih pozicija. Sporije napreduju u karijeri i imaju manje koristi od završenog obrazovanja ili iskustva.
I kod muškaraca, ali i kod žena istraživanja su pokazala uočene predrasude, da su žene manje kompetentne, manje ekspertne i zato dobivaju manje prostora za utjecaj, a standardi koji se primjenjuju na žene, viši su od standarda koji vrijede za muškarce. U praksi, to znači da žena koja je na upravljačkoj poziciji u nekoj organizaciji, pod uvjetom da je položaj stekla svojim zaslugama, ona je (5 puta ili) puno sposobnija i kompetentnija od muških kolega na istim ili sličnim pozicijama.
Udio žena na tržištu rada se kontinuirano povećava, ali tradicionalna podjela poslova gdje žene uglavnom rade u djelatnostima i na radnim mjestima koja su slabije plaćena još uvijek postoji. Vječna je dilema da li se žena treba posvetiti obitelji ili se baviti karijerom, politikom?
Rezultati istraživanja i statistika UN-a govore u prilog činjenicama da, žene obavljaju 67 posto svjetskoga rada, a zarađuju 10 posto svjetskog dohotka. Vlasnice su samo 1 posto svjetskog imetka. Na svjetskoj razini zarađuju od 20 do 50 posto manje, nego muškarci, za jednak rad. U EU je postotak nešto povoljniji za žene.
Od 1,3 milijarde ljudi koji žive u potpunom siromaštvu 70 posto njih su žene. A žene čine i 70 posto nepismenih u svijetu.
Žene obavljaju između 10 i 20 posto direktorskih i upravljačkih poslova, zauzimaju 10 posto mjesta u parlamentima, na globalnoj razini. Žene su predsjednice država samo 5 posto, u odnosu na muškarce, koji čine preostalih 95 posto, predsjednika država. U EU je situacija nešto povoljnija.
Žene i dalje obavljaju 80 posto kućanskih poslova. I kad su zaposlene, dvostruko više vremena provode u brizi oko djece, a za isti posao, žene su u prosjeku za 25 posto manje plaćene nego muškarci.
Žene su žrtve obiteljskog nasilja u 98 posto slučajeva, a 20 posto njih doživjelo je neki oblik rodno uvjetovanog nasilja.
U društvu postoji stereotip, da žene manje vrijede. Postoji izreka da bi “svi mogli stati u njene cipele, ali se s njom ne bi mijenjali”. Većina žena na vodećim pozicijama mogu svjedočiti o nekoj vrsti podcijenjenosti ili poniženju. Dakle, u pitanju su i ljudsko dostojanstvo i jednake mogućnosti.
Zbog toga je ravnopravnost žena nešto čemu suvremena društva teže. Često ljudi brkaju pojmove jednakosti i ravnopravnosti. Žene ne žele niti će ikada biti jednake muškarcima, ali žele da s obzirom na njihov broj u populaciji, imaju jednaku zastupljenost i nediskriminiranost.
Iako se prema podacima Forbes-a broj žena na vodećim pozicijama u svijetu, od 2005. godine do danas udvostručio, ta brojka je i dalje neproporcionalna u odnosu na muške kolege.
Izvješće UN-a iz 2022. godine naglasilo je, da je uz trenutnu stopu napretka, potrebno 286 godina da se zatvore praznine u pravnoj zaštiti žena. A da je potrebno 140 godina za ravnopravnu zastupljenost žena na pozicijama moći u politici i gospodarstvu, te minimalno 40 godina za jednaku zastupljenost u nacionalnim parlamentima. To je na svjetskoj razini.
Drugi dio intervjua objavljujemo sutra.
Razgovarala: Katarina Šoštarić Perković
17.09.2026./05:28
05.01.2018
Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782
Copyright © 2026 All Rights Reserved. Created by ProBiz
