Sabina Morosini Tučinović:`Mijenjala sam zemlje i kulture, od Kine, Indije, Meksika, Crne Gore, Belgije. Za izbivanje iz RH morala sam platiti cijenu`

Vratimo se  na lokalnu razinu,  tamo gdje živimo.  Ima  puno žena poduzetnica, jer u poduzetništvu žene imaju najveću slobodu, tamo ih se najmanje koči. Dok izvan svijeta poduzetništva, žene svoj utjecaj ostvaruju još i kao gradonačelnice, načelnice i vijećnice.

S pravom se pitamo jesu li gradovi i općine Istre, oni s najvećom kvalitetom života, i reflektira li se kvaliteta života u ravnopravnoj zastupljenosti žena?

Statistika je poražavajuća. Od 10 istarskih gradova, samo je Pazin izabrao gradonačelnicu.  Suzanu Jašić. Gradovi Pula, Poreč, Rovinj, Labin, Umag, Buzet, Vodnjan, Novigrad i Buje imaju gradonačelnike. Od 31 općina u Istri samo 5 žena su općinske načelnice. U gradskim vijećima žene su u nekoliko gradova vrlo blizu kriterija 40 posto, u Pazinu i Labinu, ga čak prelaze.

U Općinskim vijećima su žene manje zastupljene.  U Općini Pićan, u kojoj  živim, samo je jedna žena Općinska vijećnica, što je znatno ispod praga uravnotežene zastupljenosti od 40 posto. Stoga, u Istri postoji jasna razlika između pristupa žena predstavničkim tijelima i pristupa najvišim izvršnim funkcijama. Žene ulaze u vijeća i na političke liste, ali rjeđe preuzimaju pozicije odlučivanja.  Gradonačelnička i načelnička mjesta, tamo gdje je novac, odlučivanje, tamo nam ne daju, a dobre smo za „popuniti“ listu , samo radi privlačenja birača ili osiguranja kvote i to negdje pri  kraju liste.

 Pred našim se očima politike koriste ratovima, u neznanju upotrijebiti  druge oblike komunikacije, u kojima su žene po prirodi  vičnije. Zašto žene nisu  odlučnije u javnom djelovanju  protiv smrti ?

Parafrazirati ću Carmen de Burgos i citat „¡Guerra a la guerra!” što doslovno znači „Rat ratu!” ili „Rat protiv rata!”.

Možemo samo pretpostaviti, jer žena na čelu država u svijetu ima tek, oko 5 posto. Da bi se žene u većoj mjeri zalagale za mir,  ne samo zbog povezanosti sa vlastitom djecom, već zato što su  više orijentirane na dugoročnu perspektivu pretpostavljenih velikih gubitaka. Rat je igra moćnika za koju ljudi plaćaju previsoku cijenu. A, da ne bi stekli dojam da ja polariziram muško ženske odnose,  u pravilu da, žene nose puno više mira, iako i neke žene znaju biti  okrutne.

Žene nose ljepotu i daju smisao životu, kako to da ne progovaraju o odlascima mladih iz Hrvatske, kao da im nije stalo da njihova djeca, supruzi, žive svoj najbolji život uz svoje obitelji i u svojoj  zemlji?

Mladi odlaze iz Hrvatske jer u inozemstvu vide ono što im kod kuće nedostaje: veće plaće, pravedniji sustav, bolju organizaciju, dostupnije stanovanje, profesionalni razvoj i predvidljiviju budućnost. Iako se o tome malo govori u javnosti, mladi također odlaze zbog doživljaja nepravde u društvu koja uključuje nepotizam i korupciju. Smatraju da u Hrvatskoj uspjeh u prevelikoj mjeri ovisi o poznanstvima, političkoj podobnosti ili obiteljskim vezama. To je posebno važno jer mladi u fazi ulaska u svijet odraslih, očekuju da će se trud, obrazovanje i sposobnosti isplatiti. Ako vjeruju da sustav nije pravedan, odlazak postaje racionalna strategija: “otići tamo gdje za svih vrijede jednaka pravila”. Mladi ne vide dovoljno jasnu razvojnu perspektivu Hrvatske što znači da odlazak nije samo reakcija na sadašnje stanje, nego i na očekivanje budućnosti. Mladi, posebno obrazovani, češće odlaze jer smatraju da u Hrvatskoj nemaju dovoljno prostora za stručni razvoj, inovacije, napredovanje i međunarodnu karijeru. OECD posebno ističe da je iseljavanje mladih i visokoobrazovanih jedan od važnih pokretača demografskog pada Hrvatske. Odlazak im tada ne znači samo “više novca”, nego i priznanje onog što oni jesu.

Ukoliko bi Hrvatska htjela dugoročno zadržati mlade, ključne mjere ne bi smjele biti samo jednokratne potpore, nego: rast realnih plaća, dostupnije stanovanje, transparentno zapošljavanje, jačanje povjerenja u institucije, kvalitetno obrazovanje i stvarne karijerne prilike izvan najvećih gradova. Na vodećim ljudima u  državi je da stvore Hrvatsku privlačnu mladima. To je posao koji se ne može završiti u trajanju jednog mandata vlade, načelnika i gradonačelnika. Realnost je da je RH 15.-a najsiromašnija zemlja Europe, a siromaštvo za sobom povlači manje prilika. 

Hrvatska je predivna zemlja, ali razumijem da znatiželja potiče mlade da iskoriste prilike unutar EU, i izvan nje. Ja sam od onih koja je više od polovice života živjela izvan Hrvatske, vezano za svijet rada i diplomacije. Mijenjala sam zemlje i kulture, od Kine, Indije, Meksika, Crne Gore, Belgije. Za izbivanje iz RH morala sam platiti cijenu, ali je bogatstvo drugih kultura, učenje i tolerancija nešto što mi Hrvatska i Istra nikad nisu mogle pružiti. Na RH je da podigne razinu kvalitete života, a na mladima je da imaju slobodu odabira „gdje je trava zelenija“.

Međutim, ono što mene najviše kod mladih zabrinjava, nije njihov odlazak već procesi štetni za mentalno zdravlje, među kojima prednjači usamljenost.  Svjetska zdravstvena organizacija (WHO ) je 2025. upozorila da jedan  od 6 ljudi u svijetu, doživljava usamljenost, a da je ona najčešća među mladima. To potvrđuju i Europski podaci. Bertelsmann Stiftung je u studiji iz 2024. utvrdio da je oko 57 posto mladih Europljana umjereno usamljeno, a oko 17 posto teško usamljeno.

Apsurdnost današnjeg društva povezujem nizom eksperimenta Johna B. Calhouna na miševima koje je provodio između 1968 i 1972 godine. On je sagradio tzv. raj za miševe, u kojem su imali neograničene količine hrane i  vode, bez prirodnih neprijatelja.

Nakon eksplozije populacije miševa u prvoj fazi, prostor je zbog ekspanzije miševa postao skučen i miševi su se počeli abnormalno ponašati. Majke miševi napuštale su svoju mladunčad, formirale su se skupine agresivnih miševa, koji su napadali druge miševe bez razloga, uočene su seksualne devijacije miševa – od istospolnih odnosa do izostanka nagona za parenjem. I na kraju, uočena je pojava tzv. „lijepih miševa” koji su se izolirali od drugih i bavili samo svojim izgledom (primjerice, njegovali svoje krzno). Zajednica miševa je nakon nekog vremena izumrla, iako im se idealni uvjeti života nisu promijenili. Smanjena briga za potomstvo i pad nataliteta doveli su do demografskog sloma i izumiranja kolonije miševa.

Premda Calhounov rad ilustrira kako situacijski faktori i gustoća, mogu promijeniti društvene norme i uloge, fleksibilnija tumačenja nalaza eksperimenta sugeriraju, da je do ključnih promjena u ponašanju miševa doveo njihov osjećaj usamljenosti i nedostatak cilja.

Sve su imali i sve im je bilo dostupno, ali su izumrli. Naravno ne možemo rezultate eksperimenta generalizirati na ljudsko društvo, ali česta asocijacija kod ljudi je upravo činjenica da je populacija ljudi na zemlji u stalnom porastu, da ljudi imaju dostupnu hranu i vodu u izobilju, da imaju mnogo kontakata, ali osjećaju se usamljeno. Procesi prema kojima se događa lavina rizika za mentalno zdravlje,  mnogo je opasnija za mlade, nego njihova migracija.

 U čemu se onda potrošila ženska snaga, da se ozbiljna pitanja  ne postavljaju?

U današnjem vremenu tehnologija sve mijenja. Žene su više zaposlene nego prije. Pritom se nisu oslobodile stereotipnih očekivanja što je uloga žene u obitelji. Raspodjela kućanskih poslova te odgoja djece i dalje je uglavnom primarno posao žene.

Primjerice, žene u Australiji rade 38 sati kućanske poslove, dok muškarci na iste aktivnosti troše 16 sati. U centralnoj i istočnoj Europi, žene rade 85 sati gledano na poslu i kod kuće, dok muškarci rade 70 Sati.

Znači ako uzmemo u obzir da žene i uz redovno zaposlenje, rade poslove kućanice i brinu o djeci to znači da ženama (u prosjeku) ostaje puno manje vremena u danu za bavljenje drugim aktivnostima.

Teško je voditi ratove na puno frontova, odnosno teško se kretati unaprijed kad se krećete u više smjerova odjedanput. Udio žena na tržištu rada se kontinuirano povećava ali ne isključivo zbog plaće, već zbog nedovoljnog vrednovanja zanimanja domaćice, ali i želje za samoostvarenjem. Želim se osjećati dobro. Želim da me se cijeni, poštuje, da se uvažava moje mišljenje. Želim da sam važna i da me se čuje. Želim raditi nešto korisno i dati svoj doprinos društvu.

Ali to nije sve. … Problemi postoje i u svijetu rada. U razvijenim gospodarstvima žene čine gotovo polovicu radne snage. Udio žena na tržištu rada se kontinuirano povećava, a tradicionalna podjela poslova gdje žene uglavnom rade u djelatnostima i na radnim mjestima koja su slabije plaćena još uvijek postoji (spremačice su žene, šef sale je muškarac, žene su servirke, šef kuhinje je muškarac,  kuharice i pomoćne kuharice su većinom žene). Naravno, uvijek govorimo o prosjeku. Bauštela je uvijek bolje plaćena od čišćenja. Rad keramičara, vodoinstalatera…, bez obzira na razinu obrazovanja je više plaćen od rada žena koje završe srednjoškolsko, a ponekad i visoko obrazovanje.

Broj nezaposlenih žena je općenito veći od muškaraca te tako stvara rezervnu armiju radne snage koja ima manje mogućnosti izbora i slabije pregovaračke pozicije na tržištu rada. Žene podnose dvije trećine pritužbi na diskriminaciju. 

Kako je EU doskočila  problemu  neravnopravnosti žena?

EU je usvojila 3 dokumenta: Direktivu o jednakim plaćama, Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života i Direktivu o ženama u upravnim odborima velikih poduzeća. Iako je EU postala primjer drugim državama svijeta, taj proces će trajati.

Direktiva o ženama u upravnim odborima „Women on Boards” EU, obvezala je velika trgovačka društva da poduzmu mjere  i do lipnja 2026. godine ispune kvotu prema kojoj je najmanje 40 posto žena među neizvršnim direktorima (ili 33 posto među svim direktorima). 

Je li cilj postignut?

Djelomično. Postoje velike razlike između pojedinih zemalja.  Zemlje poput Francuske, Italije, Belgije, Danske, Austrije već prosječno prelaze 40 posto , dok druge članice u koje spada i RH i dalje imaju znatno niže udjele. Napredak je stoga heterogen. Prema najnovijim podacima u Hrvatskoj je udio žena u upravama velikih kompanija oko 24 posto, što je znatno ispod cilja Direktive i ispod prosjeka EU. Međutim u odnosu na ranijih 16 posto, to je napredak. 

Zašto je važno uspostaviti ravnotežu?

EU nije dala samo pravni okvir, već je ženama uputila poziv na promjenu za dobrobit zajednica. Povećanje ravnopravnosti žena u poslovnom svijetu, snažno se pozitivno odražava na gospodarske pokazatelje. Europski institut za ravnopravnost ističe da podaci pokazuju da bi se BDP po stanovniku u Europskoj uniji mogao povećati za 3,15 bilijuna eura do 2050.-e. kada bi se ženama pružile jednake prilike.  A ja se na to nadovezujem da snaga žena leži u njihovim sposobnostima, posvećenosti poslu, upornosti i suosjećajnosti.

I na kraju želim završiti s dvije moćne žene koje su postale nadahnuće mnogim drugim ženama. Obje su primjer kako različiti oblici hrabrosti i predanosti vode do promjene za dobrobit svih. Jedna je to postigla u javnosti, a druga u laboratoriju.

Najistaknutija žena dobitnica Nobelove nagrade za mir u 2025. godini je María Corina Machado Među dobitnicima također je Mary E. Brunkow nagrađena Nobelom za medicinu. I jedna I druga su moćne žene. Jednoj je pozornica bila javna borba za slobodu i demokratska prava u Venezueli dok je druga temeljem istraživanja, daleko od očiju javnosti dala doprinos razumijevanju mehanizama perifernog imunosnog toleriranja i otvorila put za nove terapije koje mogu poboljšati zdravlje velikog broja ljudi.

„Velika otkrića počinju znatiželjom, ali opstaju zahvaljujući upornosti.“ Ta misao Mary E. Brunkow nije samo citat — to je karta puta. Znatiželja nas vodi prema novim pitanjima, a upornost nas drži na putu kad odgovori izostanu. Politike koje podržavaju žene omogućuju da taj put bude dostupan, manje usamljen i manje opasan.

Želim se nadati da će biti sve više žena na vodećim pozicijama tako da jednoga dana nemamo potrebu razgovarati o ženama ili muškarcima, već samo o izvrsnim i jakim ljudima.

I što bi poručili ženama Labinštine?

Poručila bi da samo one žene čiji se glas čuje stvaraju povijest. Neka uspjeh svake od vas postane nadahnuće za druge. Ne postoji granica onome što mi, kao žene, možemo postići čak i kad nam okolnosti u kojima živimo nisu naklonjene. Budite junakinje vlastitog života i kročite naprijed bez straha.

Razgovarala, Katarina Šoštarić-Perković