Gordana Hegić: `Moderni centar apiterapije u Labinu-Ripneda više nije samo ideja`

Gordana Hegić: `Moderni centar apiterapije u Labinu-Ripneda više nije samo ideja`

Vi ste od početka na DANIMA MEDA Labinštine, koji svake godine, u svom nazivu, nose i ime RIPENDA,  Kako se vas, dojmila vijest o projektu Ripenda,  i centru apiterapije koji više nije samo neka daleka budućnost,  sada je praktički već tu. Pitali smo o tom projektu prof.dr. Gordanu Hegić, mag.ing. agr. i predsjednicu Hrvatskog apiterapijskog društva.

Toliko sam slušala o Ripendi, a bila je želja da sve bude tako, kako su zamislili i na ovim 11. Danima Meda Labinštine, sam čula potvrdu da će doista to biti. I još uvijek ne mogu vjerovati da je to istina. I da je to napokon sve ono što smo željeli i da će zaživjeti taj jedan najmoderniji centar koji bi trebao biti u Hrvatskoj. Kao jedini centar za razvoj apiterapije suvremenog pčelarstva, apiturizma, apikulture, svega onoga što je vezano za pčele, i na jedan moderan način.

I na kraju krajeva  i apigastronomija je veoma važna, tako da zaista imamo veliku i divnu priču, za koju vjerujem da će biti odličan potencijal za samo područje.

Zapravo i za čitavu Hrvatsku, evo nema mjesec dana kako su bile kolegice iz Praga iz Društva za razvoj suvremene apiterapije,  u posjeti Hrvatskoj. Krenuli smo iz Zagreba, prošli  Gorski kotar i došli tu u Labin. Vidjeli urbani pčelinjak, u Rijeci smo vidjeli prvi multisenzorni vrtić u Hrvatskoj, koji isto treba pčelarstvu i treba pčelama, a u Labinu smo vidjeli taj prvi, divan Gradski pčelinjak. I onda smo vidjeli Ripendu, odveo nas je tajnik, Pčelarske udruge Labina, Cvetko Gortan i sve nam prezentirao i u slikama.  Kolegice iz Praga, same su se pozvale i na otvorenje, a pitale su samo, „kada možemo očekivati  da ćete nas pozvati u goste?“, tako da interes za to što će biti Ripenda već postoji iz inozemstva.

I vjerujem da će biti nešto interesantno, ne samo za Hrvatsku nego čujem poslije  i za Europu.

Na ovim 11. DANIMA MEDA Labinštine, vi ste bili pod posebnim dojmovima Ripende, jer kroz sve prethodne godine držite specifične radionice, predavanja i savjetovanja, ali ove godine je sve bilo drugačije upravo zbog informacije o sredstvima za Ripendu?

Da, ove godine su puno, intenzivnije emocije baš onako nekako, kao more. Kad sam dolazila tu, sve je bilo nešto sa velikim valovima i pjenom uzburkano, a prvi puta sam vidjela da je more sivo zeleno, i da nije onako plavo. Danas mi je isto bila emocija Ripenda. Svi smo se mi iz godine u godinu nadali, i stalno smo očekivali da će to biti. I potajno se nadali kako bi to bilo divno, kad bi bilo.

Na pitanje kada će biti, Darko Martinović je tu bio najenergičniji i rekao bi, „to će biti sigurno, samo je pitanje vremena“. I još uvijek ne mogu vjerovati da to sada zapravo kreće u realizaciju. Da će sve biti jedna lijepa priča u praksi. Moderni centar apiterapije u Labinu-Ripneda više nije samo ideja “, veli , Gordana Hegić.

Ali te priče uopće ne bi bilo, usuđujem se reći, bez vas, jer ste od početka otvarali taj smjer, da se može puno više, sa pčelama i medom, i da ima još mogućnosti?

Ima da, i sada bi željela u tom centru koji će biti da se educiraju, ne samo pčelari, već da se educiraju kozmetičari koji će pružati welness centrima masaže, ali i pružati pomoći našim medom, ne nečim onako na pola, nego baš sa pričom koja ima dušu. Da i usluga u welness centrima ima taj duh Mediterana, i da se tu poveže masaža medom i dalje sa kolažom pčelinjih proizvoda.

Onda je i apigastronomija vrlo interesantna, jer daje bezbroj novih ideja, mogućnosti. Evo samo za primjer, zašto ne bi ljeti imali preljeve za sladoled i od meda? I to od nekoliko vrsta različitog meda. To je priča koja ima potencijala.

Vidjela sam ovdje puno mladih ljudi i puno nasmijanih lica,  mlade u pčelarstvu, to je sve vrlo napredno i ima lijepu budućnost i šteta je to ne pokrenuti u jednu puno bogatiju idejama i mogućnostima, dosad nepoznatu, a  jako lijepu priču.

Od početka ste vi davali taj naglasak, kroz vaše nastupe prepoznaje se entuzijazam i energija kojom prenosite dalje, veliku ideju?

Da to se širi, treba imati samo dobre ljude oko sebe, i nije važno da li smo brojčano mali ili veliki narod. Važno je da to zajedničkim snagama možemo napraviti.

Mi ljudi zapravo moramo učiti od pčela, pogledajte samo pčele, jedna pčela ne bi napravila ništa sama. Ali, jedna pčelinja zajednica napravi čuda.

Tako isto i mi, ljudi,  možemo napraviti čuda, kad smo zajedno. Tako učimo djecu na radionicama o pčelama, da i mi moramo biti složni i zajedno moramo voditi brigu o zajednici, o društvu i ljudima oko nas. Jer kad je pčelicama dobro i nama je dobro. A kad je njima loše, ni nama neće biti dobro.

Moram priznati, da me Inspirira pčelinja zajednica. Pčela to malo biće, koja ne gleda na sebe, nego gleda na one oko sebe, i čitav život marljivo radi. Kad leti oko košnice i skuplja nektar, pčela samo deset posto svoje energije iskoristi za sebe, svoje tijelo, a devedeset posto daje za zajednicu.

Pokušajte samo zamisliti kakvo bi mi društvo bili, kada bi na prvom mjestu gledali dobrobit zajednice, pa onda nekog našeg bližnjeg, ili recimo dobrobit naše obitelji, kada ne bi bilo zavisti, nego kada bi bili sretni što su stvari oko nas i lijepe i dobro uređene,  što su naši bližnji zdravi, što su dobro i kad bi znali kada im je dosta.

Nažalost, kao ljudi izgubili smo onaj osjećaj kada je nama zapravo dosta. Izgubili smo osjetiti kada je nama dobro, poremetili smo vlastiti osjećaj za mjeru ili ga uopće više nema. Previše smo postali ravnodušni prema zajednici, prema prirodi. Rekla je Gordana Hegić, i naglasila ugledajmo se u pčele i učimo od njih, kako biti bolji u svojoj zajednici,  ljudima i prirodi oko sebe. (K.Š.P.) 17.11.2026./08:20