Priznajte sebi da gubite vrijeme

Nije sramota priznati sebi da gubite vrijeme. Dan koji ima 24 sata, jednako traje vama kao i nekome drugome, ali vi nalazite da je vašeg vremena premalo, pa često koristite isprike, iz razloga jer vi za „xy“ nemate vremena.
Ne samo što se izgovarate drugima kako nemate vremena, to isto činite i sebi. I to baš onda kad imate zadatak od prioritetne važnosti pred sobom, i umjesto da se bacite na njega, i čim prije ga savladate, na raznorazne načine, pronalazite izlike za vlastiti bijeg.
Recimo da je vaš prioritet na stolu, napisan i podvučen crvenom bojom, i trebate se samo baciti na posao, ali vi ujedno želite smršaviti i prestati pušiti. Sasvim razumljivo bilo bi da nakon što ste donijeli i tu odluku, uz zadatak broj 1.,da sve slatkiše poklonite nekom djetetu, i nove ne kupujete. A zalihe preostalih cigareta donirate.
Svjesni u jednom i drugom slučaju, ako nemate izravni izazov pred očima, lakše ćete mu se oduprijeti. Ta sami ste zaključili da vas prejedanje slatkišima čini tromima, a pušenje cigareta vam oduzima previše vremena. Ako ih nemate na vidiku, ni po žegi, a ni po hladnoći, neće vam se juriti do prve trgovine. Riješeno, vi ste odlučili.
Makar to vrijeme razmišljanja, „da ili ne“ proveli na kauču s pogledom na listu vaših prioriteta, gdje vam pod broj jedan, stoji crveno podvučeni zadatak, u dvojbi, svaku minutu koju posvetite razmišljanju, da li da zaboravite slatko, i cigarete i prihvatite se odmah zadatka broj 1., Već ste učinili pomak naprijed.
Pretpostavimo da ste mlada supruga i majka i sama svoja domačica, stalno u krugu istoga i poznatoga, a cigareta vam je društvo uz kavu, i podrška za sigurnost. Ipak ste odlučili da vam ne treba, ali nikako da sebi održite riječ.
Već ste i ranije odredili novi početak bez cigarete, i uvijek vas je nešto omelo. Posjeta k prijateljima, gdje svi puše, piknik u prirodi, pa onda i susjeda koja se sama pozvala na kavu i nutka vas da zapalite samo u društvu.
A vi ste postavili zadatak broj jedan, napisali ga i ostavili vidljivo na radnom stolu, odredili rok, do kada ga želite završiti. I samo čekate baciti se na posao. Ali to nikako da se dogodi.
Muči vas što nikako da se oslobodite slatkiša, a nakon što ih se prejedete, nizašta ste, pa se ne bacate na vaš zadatak broj 1. A, ni s cigaretom u ustima, niste sretni, nakon što sami sebi vonjate po duhanskom dimu, i pitate se koliko jako to osjećaju ljudi oko vas. Želite prestati, ali vas uvijek nešto omete.
Priznajte svaki puta nakon svoje odluke, zašto lako popustite nagovoru drugoga, da bi se kasnije kajali. Zašto?
Zapravo trebali bi se baciti na posao, broj 1.,a to nikako da učinite, pa priznajte barem sebi, da gubite vrijeme, i u olakom popuštanju tražite izlaz za bijeg, od obaveze za prioritet broj 1.