Kad smijeh nije grijeh

Čovjek govori više očima nego ustima, a izrazom lica donosi one prave odluke. Ukoliko ih znate pročitati, bit će vam puno važnije od riječi , koje vam vaš sugovornik upravo izgovara. Uzalud, ako odobrava ili ne ono što vi govorite, kad je vama po mimikama njegova lica već sve jasno.

U posljednje vrijeme, a ono traje li traje u Hrvatskoj, nekako se uvriježilo,poput nepisanog pravila, da ljudi na ulici moraju biti ozbiljni, pa tako uglavnom nailazimo na „ žive emotikone“ iskrivljenih usta prema dolje, što po jednostavno nacrtanim licima,( koja se nazivaju emotikoni), pokazuju većinom zabrinuta lica, tužna, zgrožena, razočarana, šokirana. Kao da postoji opći strah hodati sa osmjehom, od javnog mnijenja,jer ako bi, kojim slučajem ljudi hodali nasmiješena lica, mogli bi postati vrlo sumnjivi. Čemu se ovaj smije? Jel s njim baš sve u redu?

Ljudi vedra, vesela,nasmiješena lica zapravo izlažu se riziku, da ih se počne sumnjivo promatrati. I zato se, diljem naših mjesta najčešće pojavljuju smrknuta lica.  Potpuno suprotno od drugih kultura, primjerice kineske ili japanske, gdje je osmjeh, još uvijek najljepši i najbogatiji ukrasna licu.

Recimo da vas netko zove na telefon, u kojem god poslu da ste, pa makar i u „poslu“ dokoličarenja, telefonski poziv će vas poremetiti. Umjesto da se ljutite, dok još ne znate, zašto vas treba, pomislite da možda osoba ima težak dan i vaše radosno javljanje primit će kao poseban dar.

Nije isto hoćete li se vi tom pozivu odazvati smrknuta lica ili razvučena u osmjeh, iako vas, osoba sa druge strane ne vidi, jer ni poziv nije upućen video kamerom.  Pokažete li da vas je obradovao, taj netko koji vas iz nekog razloga, ma koji da je, želi čuti, i odmah bolje signale dobivate sa druge strane. Svaki put kad odgovorite na poziv sa osmjehom ugodnog iznenađenja, radi sebe, jer pretpostavite da će to biti dobar poziv za vas, pa i ako ne bude, vi ga takvim učinite. A samim time učinite i za drugoga.

Dok se javljate na telefon, vaša se usna šupljina mijenja, jer vi podižete usne u osmjeh, i pri tom se formira vaš glas, koji je puno topliji, ugodniji, mekši, pa to osoba sa druge strane itekako osjeća.

I ono što je moglo biti teško, mukotrpno, kruto, na kraju će ispasti ne više ni tako mukotrpno, ni teško ni kruto, jer u komunikaciji postoji način i dogovor, sporazumijevanje, ali samo ako je vaš pogled uperen u onu ljepšu stranu vašeg lica. Sa osmjehom.