Koji god posao da radimo, njega čine ljudi, zapravo cijeli naš život, čine ljudi. Od najbližih članova obitelji, recimo životnih partnera, preko rodbine,kumova, prijatelja, učitelja i profesora ,do trenera, susjeda, šefova. I kad sve ono što nas okružuje zbrojimo i oduzmemo, jedino što je uistinu važno, jesu ljudi.
A ljudi, različitih karaktera, različitih osobnosti, dolaze u međusobno proturječne situacije, koje kad se pokrenu, imaju intenciju (namjeru) narasti. Gotovo nabujati, do krize, poput siline rijeke, kad se u planinama počne topiti snijeg, a rijeka svakim danom buja i postaje sve goropadnija. Čak i prijeteća tamo gdje je sve mirno i ravno, najčešće u dolini, prouzroči urnebes, zvan poplava. Nastala je kriza.
I ljudi reagiraju poput rijeka, različito, tamo gdje jedni vide problem, drugi vide novi način za rješenje, uglavnom jedni i drugi nešto vide. I to je dobro. Jako dobro!. Možda je to početak nečega novoga, ili krize (ne)razmišljanja.
A kako tajne ne postoje, jer na kraju svi sve doznaju, najbolje je u trenutku kad se kriza pojavi, ne ustuknuti . Već se pripremiti na najgori mogući scenarij. I početi kopati. Ma , rudariti. Ako se ispočetka ignorira, kriza će trajati dulje, i to puno dulje nego što vi očekujete, a s vremenom će postati sve neugodnija. I zahvatit će više ljudi nego što mislite, više nepozvanih će zabadati svoje nosove, recimo u vaše stvari , bit će izgovoreno, a sada već i objavljeno puno više groznih stvari, nego li ste mogli naslutiti.
Ono što se ignorira na početku, rijetko ostaje maleno i skrovito, najčešće postaje i veće i ozbiljnije, nego što se sluti. Što se otvorenije govori o problemu, njegovim uzrocima i mogućim rješenjima, ljudi vam više vjeruju, oni oko vas, u vašoj organizaciji bila poslovna, obiteljska ili sportski tim. Dok kriza traje, povjerenje vam je itekako potrebno, i to na svakom koraku.
U mnogim situacijama tu su još i mediji, koji prate razvoj u stopu, i ne svi, ali neki hoće, nastojati sve prikazati u najgorem mogućem izdanju. Ako bi i poželjeli povući se, sakriti, nestati bar na neko vrijeme, ne preporučuje se to učiniti.
Vi ste ti, pozvani da obznanite sva stajališta problema s kojima ste suočeni, ili s kojima se vaša organizacija suočava, prije nego netko drugi to učini. Vi ste pozvani obrazložiti vlastiti stav prema nastaloj situaciji, i vi ste pozvani iznijeti svoje prijedloge za prevladavanje krize, do rješenja. Jer ako vi to ne učinite,i otvoreno i na vrijeme ne progovorite,moglo bi biti protumačeno kao priznanje vlastite pogreške.
Krize su dobre, jer izazivaju u konačnici kvalitativne promjene , kako u okruženju tako i u ljudima, obično završavaju nekakvim nagodbama, i čišćenjima. I organizacije i ljudi, koji će krizu preživjeti, a poslije , će jedni i drugi biti samo još jači.