Kako se postaviti kad je kriza

Koji god posao da radimo, njega  čine ljudi, zapravo cijeli naš život, čine ljudi. Od najbližih članova obitelji, recimo životnih partnera, preko rodbine,kumova, prijatelja, učitelja i profesora ,do  trenera, susjeda, šefova. I kad sve ono što nas okružuje zbrojimo i oduzmemo, jedino što je uistinu važno, jesu ljudi.

A ljudi, različitih karaktera, različitih osobnosti, dolaze u međusobno proturječne situacije, koje kad se pokrenu, imaju intenciju (namjeru)  narasti.  Gotovo nabujati, do krize, poput siline rijeke, kad se u planinama počne topiti snijeg, a rijeka svakim danom  buja i postaje sve goropadnija. Čak i prijeteća tamo gdje je sve mirno i ravno, najčešće u dolini, prouzroči urnebes, zvan poplava.  Nastala je kriza.

I ljudi reagiraju poput rijeka, različito, tamo gdje jedni vide problem, drugi vide novi način za rješenje, uglavnom jedni i drugi nešto vide. I to je dobro. Jako dobro!. Možda je to početak nečega novoga, ili krize (ne)razmišljanja.

A kako tajne ne postoje, jer na kraju svi sve doznaju, najbolje je u trenutku kad se kriza pojavi,  ne ustuknuti . Već se pripremiti na najgori mogući scenarij. I početi kopati. Ma , rudariti. Ako se ispočetka ignorira, kriza će trajati dulje, i to puno dulje nego što vi očekujete, a s vremenom će postati sve neugodnija. I zahvatit će više ljudi nego što mislite, više nepozvanih će zabadati svoje nosove, recimo u vaše stvari , bit će izgovoreno, a sada već i objavljeno puno više groznih stvari, nego li ste mogli naslutiti.

Ono što se ignorira na početku, rijetko ostaje maleno i skrovito, najčešće postaje i veće i ozbiljnije, nego što se sluti. Što se otvorenije govori o problemu, njegovim uzrocima i mogućim rješenjima, ljudi vam više vjeruju, oni oko vas, u vašoj organizaciji bila poslovna, obiteljska  ili sportski  tim. Dok kriza traje, povjerenje vam je itekako potrebno, i to na svakom koraku. 

U mnogim situacijama tu su još i mediji, koji prate razvoj u stopu, i ne svi, ali neki hoće, nastojati sve  prikazati u najgorem  mogućem  izdanju. Ako bi i poželjeli povući se, sakriti, nestati bar na neko vrijeme, ne preporučuje se to učiniti.

Vi ste ti, pozvani da obznanite sva stajališta problema s kojima ste suočeni, ili s kojima se vaša organizacija suočava,  prije nego netko drugi to učini. Vi ste pozvani obrazložiti vlastiti stav prema nastaloj situaciji, i vi ste pozvani iznijeti svoje prijedloge za prevladavanje krize, do rješenja. Jer ako vi to ne učinite,i  otvoreno i na vrijeme ne progovorite,moglo bi biti protumačeno kao priznanje vlastite pogreške.

Krize su dobre, jer izazivaju u konačnici kvalitativne  promjene , kako u okruženju tako i u ljudima, obično završavaju nekakvim nagodbama, i čišćenjima. I organizacije i ljudi, koji će krizu preživjeti, a poslije , će jedni i drugi biti samo još jači.