Svijet voli pobjednike

Ako uspjeh znači dobiti pljesak, onda ga je dobio Klub liječenih alkoholičara na godišnjoj Skupštini, za 41.godinu sustavnog i ustrajnog rada, na otklanjanju problema ovisnosti kod stanovnika Labinštine koje je zahvatila teška epidemija zvana alkoholizam. Ali još veći pljesak dobili su pojedinci za vrijeme u kojem je njihov život protekao bez alkohola. Poglavito su nagrađeni oni hrabri koji su izdržali tek prvu godinu, jer ona je najteža, tako je rečeno.
Lijepo je biti dio uspješne atmosfere koja se osjećala koliko u zraku toliko i u ljudima, koji su došli, svjedočiti, svatko sa svojim nemjerljivim iskustvom.
Uspjeh je moguć na razne načine, i bez obzira na kojem mjestu na ljestvici su mjerila zaustavljena, uspjeh svakoga ponaosob, drugačiji je.
Pozamašan skup sudionika, s jedne strane izravnih učesnika, a sa druge stručnjaka, bolje rečeno stručnjakinja, jer mahom su žene preuzele ovaj teški zadatak, ozdraviti društvo. Od terapeutkinja, koje primaju samo pohvale za svoj pregalački angažman, koji nije adekvatno plaćen, ali za koji i nema, adekvatne cijene, osim one duboko humane i ljudske. Dogradonačelnice, koja je svojim dolaskom, doista dala onu službenu vrijednost više, ovom trudu koji se čini da društvo ne izgubi ljude. Doktorice i medicinske sestre, voditeljice i voditelji, sličnih udruga iz drugih gradova Istarske i Primorsko-goranske županije.
A onda su konačnu ocjenu uspjeha potkrijepila osobna iskustva, onih koji su za sobom doista zatvorili vrata alkoholu, kao neprijatelju vlastitog života, svoga osobno i svoje obitelji. Kojih, da nije tako, u suprotnom i ne bi bilo.
Učinjene su velike stvari, naučene su teške lekcije, emocije stavljene na mjesto. Spašeni su životi, jednom riječju i prostor i ljudi. Ali još uvijek premalo. Nedovoljno. Zašto?
Uspjeh se svugdje plaća skupom cijenom, ma što to značilo. Uspjeh sve ljude mijenja u smislu, da se čini nemogućim od samog početka. A ovdje, početak je bio alkoholizam, iz kojega se svakim novim korakom, jačala vjera, snaga, želja. Za život bez alkohola. I ljudi koji su se ove godine okupili u Raši, da bi zajedno proslavili 41.rođendan Kluba, su rezultati.
Nažalost, ostali su nevidljivi, za govornicom i pred kamerama. A slavio se njihov uspjeh. Kao da ni njih ni njihovog uspjeha nije bilo, jer ga nisu pokazali. Jer sebe nisu ohrabrili, da se suoče s istinom, koja ih je učinila boljima. I da o tome govore, da razbiju predrasude. Da se oslobode stigme. Jer ih nitko nije obilježio, osim što oni sami svoj biljeg nose u svojoj glavi.
I zato će njihov uspjeh ostati samo polovičan, sve dok se ne suoče sa strahom od javnosti. Dok ne stanu pred kamere, za govornicu i mikrofon, pred ljude i svijet, i dok ne ispričaju svoju priču. I tek tada će skinuti teško breme koje još uvijek ti ljudi nose na leđima, skrivajući se kao da su građani drugog reda, što ni u kom slučaju nisu.
Svijet prepoznaje žrtve, i cijeni patnje kroz koje se pojedinci probiju, i kad je vraški teško, i kad su neshvaćeni i prognani. I sve se promijeni kad su se oni promijenili. Svijet slavi pobjednike. Nevidljivi uspjeh ne postoji.