Kad se masa građana okupi na ulicama od Pariza do Bukurešta, malo tko u RH ostaje ravnodušan, čak se i frustracije nekoliko puta povećaju. Kako oni tamo mogu, a mi ne? Izaći na ulice, a kod njih je sve puno bolje riješeno nego kod nas. I još se bune, a mi u RH šutimo.
Tamo negdje,,,ljudi se bore stalno, za svaku mrvu svoje slobode, teško stečene. U RH previše njih, olako se odriče, a sa druge strane kukavički, u znak revolta bježi se u druge zemlje, stvarajući privremeno rješenje za dugoročne probleme.
Misleći kako će uživati tuđu slobodu, kao da je to svejedno. Čija je sloboda, što vrijedi ako nije tvoja. Za svoju slobodu treba se boriti. I vaša borba ako negdje treba započeti onda neka počne u Hrvatskoj, gdje vi imate najviše istomišljenika.
Ovih dana veljače u borbu za slobodu krenula grupa hrvatskih građana, kao građanska inicijativa, da na dostojanstven način, ukaže državi, kako ne radi ono što joj je osnovni zadatak. Zaštititi svoje građane.! Od prevaranata i lopova svih vrsta. Jer bez građana, ali zadovoljnih građana, nema ni države.
Upozorila je da nije ovdje, da štiti vlasnike banaka, koje narod ne bez razloga naziva banksteri, (a što jako podsjeća na američke filmove i njihove gangstere), već da brine o čestitim ljudima koji sami rješavaju pitanje svoje egzistencije i svojeg krova nad glavom. Ali nisu računali, a niti slutili , da će umjesto pozajmljenog jednog kredita, morati vraćati po dva, tri pa i više, a dugove koji rastu, umjesto da se smanjuju, prenijeti ne samo na svoju djecu, nego i na unuke.
Ali kad važni ljudi u državi ne žele da čuju, niti da vide, a „car je gol“, svoje čestite građane izazvali su na ulicu i po cičoj zimi, kakve ni u siječnju nije bilo, pa su i zagrebački „selebriti“ morali izostati sa uobičajenog randevua, tada je prostor glavnih ulica i trgova kao od Boga dan, pod vedrinom zagrebačkog neba, popunila građanska inicijativa, a glas nezadovoljnih građana, dobio prostor da se čuje.
I nije se ovdje stalo, nego tek započelo, a svi koji su iz toplog kauča čekali i promatrali, što će se dogoditi, već su izrazili žaljenje što i sami nisu bili dio prve ekipe koja je iz najudaljenijih krajeva Hrvatske, na put do Zagreba morala krenuti još po mrklom mraku. Već sada su se najavili za slijedeći put.
Autobusi, iz Istre, Dalmacije, Slavonije, Sjeverne Hrvatske, stizali su jedan za drugim, uz službenu pratnju gradom, koja je osiguravala režim prometa, da bi se stiglo na dogovoreno mjesto u pet do 12, sati.
Političari jesu pokvarljiva roba, ali zato su građani korektiv.