Uvijek se može i bolje

Uvijek se može mnogo toga željeti, i svi želimo, samo je razlika što? Kad je ta želja „dobro“, da bude dobro, da se i drugi oko nas osjećaju dobro. Opušteno, mirnije, slobodnije, voljeno, poštovano, da i za njih ima mjesta. To dobro, ni od koga ne zahtijeva ništa, nikoga ne osuđuje, nikoga ne kritizira, već ostavlja prostora da potiče u ljudima da se osjećaju i dobro i slobodno.
Zahvaljujući dobru kojeg želite iz dubine svog srca dati, vi ga isijavate, i kao nekim čudom i ljudi se u vašoj blizini onda osjećaju puno bolje, mirnije, a kad su mirni onda su i sigurni. Vi ste na njih prenijeli dobro, i potaknuli i u njima nešto dobro. Vaša blizina ih je osnažila, osjetili su se zaštićeno, nisu napadnuti ni osuđivani, i zato odlaze od vas smireni.
Čini se pa to je tako malo, da! A zapravo je jako puno. Kad je vaša namjera dobra, vaša energija čini da se i drugi osjećaju tajanstveno bolji. Ljudi prije ili kasnije prepoznaju da ih vi razumijete. Da suosjećate, iako vodite samo lagani razgovor. Ono isto što ljudi stalno čine, pa zašto onda gotovo svakodnevno svjedočimo mnogim nevoljama.
Ni svaki razgovor, nije koristan razgovor. Ne liječi dušu.
Ako iz vas frcaju iskre ljutnje, ogovaranja, osude, neprijateljstva, mržnje, onda vi podstičete istomišljenike koji će rado s vama podijeliti slično gledište, i jedva dočekati da ispucaju i oni svoje rafale. I kad niska razina osjećaja spoji ljude, razvija se neprijateljska sila.
Bez obzira što ste kao istomišljenici povezani, vi svojom žestinom osuđivanja, mržnje stvarate neprijatelje. I stvarate ih sve više. A kad imate neprijatelje onda morate stvoriti nešto za obranu od neprijatelja. Jer potreba jedne osobe, da bude protiv druge osobe, stvara uvjete za rat. To su sve prouzročili razgovori niske frekvencije. Zato se za politiku uvijek prednost daje razumnim ljudima, a tome ih uče visoke diplomatske škole, kakvih u RH nema. I ta činjenica nije nimalo zanemariva.
Sva neprijateljstva i ratovi mogu se izučiti i izbjeći, i naučiti da se može djelovati s dobrom namjerom. Ako u svoje razgovore unesete energiju više frekvencije, dopuštajući ljudima koje srećete i s kojima ste u nekom odnosu, da se osjećaju dobro, jer ste vi prema njima blagi, vidite u njima skrivenu ljepotu, ogroman stvaralački potencijal za probuditi, jer volite ljude. I vidite svijet koji je i bogat i prostran, i u kojem ima mjesta za svakoga, vi takvim odnosom podižete razinu vaše energije na puno višu frekvenciju. Koja ne stvara neizbježna neprijateljstva, ni podjelu na pobjednike i gubitnike.
A kad već sama vaša prisutnost daje nadahnuće, jer uz golu informaciju, vi prenosite i dobru namjeru, tada i ljude oko sebe nadahnjujete. Vidite ljepotu u svakome i svugdje. Vaše su riječi i razmišljanja tamo gdje su ljepota i sklad, poštovanje a ne osuda, pa se i ljudi oko vas osjećaju lijepima i djeluju na lijepe načine. Osjećaju se bolje i postaju bolji, privlačniji. Tada vaša prisutnost donosi zdravlje društvu, a ne bolest. A vaš utjecaj, koliko god mi bili mali, širi se u valovima na čovječanstvo. Malo poboljšanje u našem osobnom okruženju, poboljšava svijet u cjelini.