Sve je to moguće staviti na pladanj

Izgovor da nisam  otišla, a tako sam željela, ali taj netko nije bio zainteresiran ni raspoložen da mi pravi društvo, pa sam i ja ostala. Od muke kao prikovana u stanu kojega sam generalno uređivala za vikend, puna dva dana. Ali ne zato što sam željela, već zbog tjeskobe koja, kao da me svu sapela,  jecala sam u sebi, pa me jedino fizički umor i lice obliveno znojem,  odvlačilo do tuša u kupaonicu, gdje sam na trenutke zaboravljala koliko sam uznemirena, što sam po x-ti put iznevjerena.

Kad je to točno počelo više se i ne sjećam, da ja nisam važna, i kud bi ja sad to htjela, kad se nikome nigdje ne ide. Poznata je priča iz tisuća različitih usta ispričana. Sa divljenjem se bacalo poglede na tamo neke druge žene, koje su njegovale svoj hobi, ili bi se samo uputile izaći, otići negdje i opet doći. Ispunjene zadovoljstvom, što su sebi podarile neko svoje vrijeme. I svi su bili zadovoljni.

Čak i na organizirano pješačenje, povodom svjetskog dana zdravlja, koje svakog proljeća okupi sve veći broj ljubitelj(ic)a prirode i pješačenja zdravim krajolikom, nisu se odazval(i)e brojn(i)e, iako su  željel(i)e.  Samo iz razloga što taj netko, u nekim slučajevima bila je prijateljica, pa i jako dobra susjeda, ali nisu bil(i)e  raspoložen(i)e, ići s njima. I razočaranje je uzelo maha.

Jeli hrabrost ili pamet, ili jedno i drugo, odlučiti i krenuti sami. Konkretno na organiziranim manifestacijama poput pješačenja doista nikada niste sami. Zaljubljenici u fizičko kretanje, trče usred New Yorka, i danju i noću, samo zato što ih povezuju isti interesi. Usredotočeni na svoj cilj, da se dobro istrče, razgibaju, i neko vrijeme provedu na otvorenom. Ujedno izbace iz sebe negativnu energiju, skupljenu tijekom dana. Ne razmišljajući o zamkama velikih gradova. I ozarena lica, sretni se vraćaju u svoje gradske nastambe.  

Treba se nešto bolno dogoditi, pa što to bilo, da natjera samu osobu kako bi promijenila nešto u svom ponašanju. Uzalud patnja, čišćenje stana, i ljutnja koja kipti ispod površine kože. Sve je to moguće staviti na pladanj, dapače poželjno je, radi vlastitog zdravlja, pred osobu kojoj je namijenjeno, i jednom za svagda saznati sa čime računati za dalje. Sam(a) ili u društvu.

Sloboda je širok pojam, slobodni smo odlučivati o tome što ćemo i kako ćemo, ali i odgovorni na temelju toga što smo odlučili. I nema žalovanja ni za najboljom prijateljicom ni najdražom susjedom, kao ni partnerom, ako su nepouzdani ili vam se interesi više ne podudaraju.  Svi se mijenjamo, ali, ne rastemo jednako i zato više ne idemo zajedno. Vi bi pješačili, oni bi se šegačili, očigledno je vaši putovi se razilaze. I tada treba donijeti najbolju i najhrabriju odluku.