S to je to čega se bojimo, pa igramo na sigurno

Puno bi mladih htjelo bolji život, ali kad im njihovi stariji kažu kako je zapravo loše u Hrvatskoj, pa rečeno još potkrijepe najsvježijim podacima s TV-a, koji se plasiraju u velikim količinama svakodnevno, a pažnja skreće na sporedne teme, sruše im kao kulu od karata, iluziju, da se u ovoj zemlji uopće isplati živjeti. Takvo što, može se čuti i od zaposlenih prosvjetara , nažalost, u osnovnom, srednjem i fakultetskom obrazovanju. Iako se zemlja gradi izvana i izgrađuje iznutra, kao i čovjek, to se ispustilo iz vida, čak i u ovoj najosjetljivijoj struci. Čast divnim izuzetcima!
Mi rastemo u svojim navikama, kao država i kao njezini ljudi. A jedno bez drugoga ne ide. Ukoliko ste ikada zamišljali da država može postati bolje uređeno društvo, a vi osobno ostati isti, varate se. I od vas se traži vaša promjena, jer i vi ste ta jedinka, koja sačinjava baš ovu i ovakvu državu, županiju, grad ili samo općinu. I važno je kakve su i vaše osobne navike.
Na svaki iskorak izvan Istre, s velikim zadovoljstvom volim reći kako se na poluotoku ljudi bave poljoprivredom. Da, i mladi i stari, netko i uz neki posao, ako su zaposleni, ali po završetku jure na svoju farmu, i svoje polje, livadu. Jer svoj budući OPG žele čim prije postaviti na čvrste temelje, i živjeti od svoga prihoda. Rade i druge poslove, i imaju drugačije navike. Radišni su i štedljivi.
A budući znamo da je puno onih koji su nezadovoljni, čak se po meni pogrešno zaključuje kako je cijela zemlja puno konzervativnija nego devedesetih što je bila, i da je puno više zatrovana unutarnjom mržnjom, ne zna se tko je dao takvu dijagnozu,,,ali ajde,,,
Temeljno je pitanje kakve su vam navike. Ako ste si u ovih tridesetak godina RH, razvili jedino „šopingholičarske“ navike, a mnogi vidim da jesu, onda ste u velikom problemu.
Svakoga stvaraju njegove navike, prvo je pitanje priznati sebi, koje su vaše? Jer o njima ovisi sve drugo. Ako ste do sada bili kritizerski raspoloženi prema svima i njima, ne obraćajući pažnju na sebe i svoje navike, zakočite.
Vas su stvorile vaše navike, za koje se može reći da su se s vremenom i ukorijenile. Nisu ovisnosti samo pušenje, alkohol, prejedanje hranom, slatkišima, nekontrolirani posjeti doktorima, uzimanje tableta za ovo i ono. Kockanje, klađenje, navike su i biti negativan, i neaktivan. Loše su navike tražiti „da sve bude,“ a samo „da vi ne budete“.
Svake vrste ovisnosti treba se osloboditi, na način da se zapitam, što je uzrok zbog kojega sam joj podlegao? Čega me je strah? Pitanje postavljam sebi, jer je i odgovor u meni. Pogrešno se misli da odgovor zna doktor, koji preporučuje tabletu, a samo vi znate što danima radite, da li sjedite i „šopate“ se, kikirikijem, čokoladom, čipsom i sve zalijete pivom. I bojite se protegnuti noge, po zimi, jer ste čuli prognozu, ali nosom ni provirili van.
Uzrok svake ovisnosti, neki je strah, pa je najvažnije suočiti se koji? to je to čega se bojimo?
Veliku ulogu u pojačavanju strahova proizvelo je i današnje vrijeme, koje ljude uči da „igraju“ na sigurno. U tome veliku ulogu imaju reklame, a TV su najmoćnije. Čim su veće slike, bolje se pamte. Primijetili jeste da su ekrani TV-a sve veći, misleći naivno zbog vas, da stignete pročitati slova u seriji koju pratite. Pogrešno, već da što duže ostanete neuki, kojima drugi upravljaju. Na način, kako je ovdje puno lošije i zatrovano, iako znamo da nije, samo je potrebno da nas je puno veći broj, koji će razmišljati, govoriti i raditi pozitivno.(K.Š.P.)19.01.2020./08:05:52