Koliko god se trudili nastaviti započeto, nakon što je stega zabrane kretanja ljudi i funkcioniranja ekonomije, razlabavljena, ali ne i sasvim otklonjena, život se vraća u nazovimo normalu, međutim i dalje ostaje upitno do kuda, i do koliko će se aktivnosti smjeti razvijati. Dalje.
Sada kad se iskusilo, da je riječ „Velikog brata“, iznad svih drugih riječi, a svijet se povinovao, bez preispitivanja, sve aktivnosti koje se uspiju ostvariti, ove godine, moći će se smatrati uspjehom, bez obzira na rezultate kakve poluče.
Ono zagrijavanje i stupanj, koji se bio postigao u gospodarstvu do kraja 2019.-e, doista je naprasno zaustavljen. Ekonomski život jedne zemlje je najkompliciraniji skup, dozvoljenih poteza i zabrana, a da bi se dostigla brzina funkcioniranja, pod time sada ne mislimo prvenstveno efikasnog, već samo funkcioniranja, momentum je najvažniji.
Potrebno je zagrijavanje, uigravanje, i ubrzavanje, do određene brzine, a tek tada, se može dobiti prijeko potreban momentum. Jer samo tada su „stvari“, a možemo ih nazvati i splet uzroka i posljedica, tako dobro posložene, da same guraju naprijed.
Slika će biti jasnija, ako ove riječi usporedimo s lokomotivom i kompozicijom vagona u nastavku, na kolosijecima iste pruge. Velika je snaga potrebna da lokomotiva povuče i krene a tek da dobije zalet. Ali kad uhvati zalet, tada su moguće nevjerojatne brzine, koje ruše mnoge rekorde. To je taj životni momentum, o kojem govorimo mi, svjedoci posrnuloga gospodarskog života.
Ova se zemlja i regija, usmjerila ka turizmu, ka promocijama ideja i novim destinacijama, putovanjima i druženjima. Zar je mogući veći udar, od učinjenoga. Sve to u što su se klele generacije, i čemu su stremila pokoljenja, recimo običnih, malih, ali nadasve čestitih ljudi diljem regije, vjerujemo da takvi prevladavaju i diljem države, uzalud će biti sve to, ako se bude bezpogovorno morala slušati samo riječ, „Velikog brata“, kojega zapravo niti ne poznajemo.
Otkuda možemo znati, kakve su njegove namjere? jesu li dobronamjerne, ili možda podle, ili krajnje zle? Ili namijenjene samo usko odabranom krugu, nedobronamjernih silovatelja društva?
Što je krajnji cilj? Ne zna se.
U zemlji se uporno izbjegava razgovarati o ciljevima. Uporno i godinama! A zašto kad su ciljevi najvažniji. Pa i vi ste bez cilja nitko i ništa.
Kamo god da krenete, bez cilja ste na pogrešnom putu. Isto je i sa zemljom, vašom državom.
A mi o ciljevima ne govorimo. Ovdje se važni ciljevi, prešućuju, kratkoročni, dugoročni. Nema ih, nisu tema, ni dana, ni večeri. Ni godišnji, ni petogodišnji, a kamoli dugoročni.
Tko je tome kriv? Samo politika, jedino i uvijek, ljudi kojima vjerujete. I na vama je odgovornost, prepoznati lažova. Nitko vam to neće reći drugi. To vi morate sami. Znati i učiniti.
Zemlja bez cilja, nema budućnosti.