Da je sve bilo kako treba

Večeras bi se u Kršanu tražio parking više, jer bi se obilježavalo najveći dan u godini, Dan Općine Kršan i u crkvi slavilo blagdan njegova zaštitnika Sv. Jakova. Ni okolne terase ne bi zjapile ovako prazne, u srcu ljeta, jer 25. srpnja je uvijek označavao vrhunac vrućina i top ljeta. A tek koliko bi iseljenika, pohrlilo na misu  i poslije na večernji ples, jer su to prigode kad se evociraju uspomene sa starim prijateljima.

Da je sve bilo kako treba, načelnik Općine Kršan, bio bi okružen ljudima koji bi mu stiskom ruke pružili podršku i zaželjeli dobrodošlicu. Poneki i nazdravili uz čašicu, i nije važno kojeg pića, jer sva domaća originalna su i vrhunska.  Za razliku od pomodnih inozemnih trendova, za pića nama stranih imena, iza kojih stoje milijunske reklamne kampanje, pa ih plaćeni tv kanali iz minute u minutu ponavljaju. Ali što je sve to?, u odnosu na žestice i vina, nastala kao rezultat rada iz okolnih vinograda i voćnjaka. Da!, ova mala zemlja istarska i bez milijunskih reklama , ima čime i počastiti i ugostiti. I zato se pamti.

I puno toga bi se pokazalo ovih svečarskih dana u Kršanu, i x-i put potvrdilo, kako čovjek koji je vezan uz svoju zemlju i umije i zna, što valja i kako raditi. I na polju i u selu, u kuhinji  i na njivi. Što uz jugo, a što uz buru.

Ali onaj  što se odnarodi, i koji misli da može zamijeniti zemlju za asfalt, a vjetar za klima uređaj, kao da izgubi kompas, a poslije se i uzoholi. Misleći da samo njegova pamet, nešto vrijedi, i da se sve može kupiti u supermarketima. Pa i novi čovjek. Ovisno o cijeni, u većem ili manjem pakiranju.

Ali da je sve bilo kako treba, pisali bi druge teme

Nazdravili bi danas, da svima dogodine bude još bolje, i da se druženje ponovi u još većem broju. Ali je ovako sve moralo proći,  samo uz Internet čestitku, načelnika Općine, jer možeš biti izabrani poglavar, ali kad ti netko drugi, nepozvan i nepoznat, veže i ruke i um,  i građani će razumjeti, da ove godine nije sve kako je trebalo biti. I neće očajavati, jer su ovim prostorom odvajkada harale mnoge strane hajdučije, i samo uzimale, i samo odnosile. 

Ali danas, kao ni ovih dana, ništa nije kako bi trebalo biti, pa je i gradonačelnik Labina, bio prisiljen uputiti iskrenu zabrinutost ali i podršku roditeljima, razapetim između onoga što bi učinili, kao i onoga što možda ipak nije pametno učiniti. 

A djeca bi se radovala, na mnogo načina, za velike i za male. I ne zaboravimo da je prošle godine za mnoge mališane, tek otkriven ringišpil, koji se vrtio Istrom od zore do kasnog mraka. Pa što u tome ima lošeg? Ništa! Ali je netko zabranio.

Ali kao što Kršan, ovih dana mora prevaliti korak preko ove uzburkane zbilje, i ponašati se kao da je sve kako je trebalo biti, tako se i mnogi drugi, razapeti između stvarnoga i mogućega, pitaju, „a što ako je ovo najveća financijska prevara 21. stoljeća,?“ jer su velike nevolje  gotovo redovito započinjale početkom  svakog stoljeća.

 Ako samo malo zagrebemo u povijest, naći će se napretek materijala za duboko razmišljanje. I na kraju ostaje pitanje, tko će odgovarati za svu štetu,  učinjenu u svim segmentima društva  i u velikom broju državnih ekonomija? Jer da je sve bilo kako treba, ovakva pitanja bila bi izlišna.