Ćakuloda, večer umjetnosti i poezije, održana sinoć na ljetnoj pozornici kod S pine

Večer zavičajne umjetnosti i poezije, Ćakuloda, održana je sinoć, 29. kolovoza 2020. , na ljetnoj pozornici kod Špine u Starom gradu Labinu.

Okupile su se pjesnikinje i pjesnici koji stvaraju na labinjonske cakavice i čakavice, ali i Ćakulodama uvijek vjerni dijalektalni pjesnici iz Pazina, Pule, Barbana i Cresa.

Novost  ovogodišnje Ćakulode bili su  gosti  s otoka Visa, iz Grada Komiže,  koji su, poput Grada Labina koji je zaštitio svoju labinjonsku cakavicu, zaštitili svoj cokavski govor,  izborivši se da dobije status nematerijalne kulturne baštine.

U stručnom dijelu Ćakulode dr.sc. Ivana Nežić predstavila je temu " Kada lapiš kanto po naše"  i otvorila mnoga zanimljiva poglavlja labinjonske cakavice .

„Na temelju terenskih istraživanja žive dijalektalne riječi nerijetko dijalektolozi posežu za pisanim izvorima i zapisima te iste riječi. Uspoređuju ih međusobno i s rezultatima s terena“, rekla je Nežić i istaknula.  „I sama sam labinske govore najprije istraživala na terenu i prikazala ih u svojoj  doktorskoj disertaciji, a kasnije o tome održala predavanje u Gradskoj knjižnici Labin.  Svoja sam  istraživanja usmjerila na pisane izvore,  na dijalektalnu književnost nastalu na Labinskoj cakavici, kako bi provjerila koliko se u njoj vjerno odražava naša domoća beseda i u kojoj su mjeri zavičajni idiomi kojima se u pismu služe naši književnici podudarni s postojećim spoznajama dobiveni o njima terenskim istraživanjem“ rekla je Nežić.

„Dobra vecer semi i drogo mi je da ste tu“  pozdravio je prisutne  labinski pjesnik i novinar, Adriano Šćulac i  osvrnuo se  na „ono ca je čitala šinjorina Ivana Nežić. Rekla je dve  besedi, a mene su zostale samo dve va glove, neka vam Bog do zdrovja, a druga je vosca te je pojasnio: „Kada je Labinjonka vadila sina abecedu pa ga pitala za slovo A, on je reka auto, a B - bicikl, C- cipela, i kad su prišli do slova O, on je reka ovca, a ona je rekla ne ovca, nego vosca.“ Publici se predstavio pjesmom naziva, „Maneštra  va Raše“.

Mario Višković iz Amerike je stigao na Ćakulodu i rekao. “ Mi ki smo ća, vajk nešto mi smo portili i niki  i nikad ne zno kade smo? Ko smo doma, ko smo ća? Kad smo toliko let ća? Stihovi koje je pročitao zovu se „Ca sam doma, ca sam ća?“

Daniel Mohorović najavio je pjesnikinju iz Pazina, Davorku Flego, koja je pozdravila publiku  i zahvalila što je večeras na Ćakulodi . „Valjda je trebalo imat sreće za stić  sve napravit, za doći tu“ rekla je Flego,  zato se pjesma koju je pripremila zove „Sreća“.

Pjesnici su se izmjenjivali na pozornici čitajući svoju poeziju, jednu ljepšu od druge. Ispred publike pod otvorenim nebom u idiličnom večernjem ugođaju. Ni najava lošeg vremena, na sreću nije se obistinila, pa se manifestacija nije morala u zadnji čas seliti u zatvoreni prostor.

Svestrana labinska umjetnica Elis Lovrić,  dobitnica nagrade na nedavno održanoj Večeri dalmatinske šansone u Šibeniku, ušetala je na pozornicu s gitarom u jednoj ruci,  i sa dva primjerka svoje knjige na japanskom jeziku u drugoj. Dar  publici. Njezin nastup s pobjedničkom pjesmom „Je ča je“ popraćen je velikim pljeskom.

Gosti s Visa dobili su priliku predstaviti se publici u Labinu. Prof. dr.sc. Joško Božanić  obrazložio je temu „ Čakavština- narječje ili jezik“, a književnica  Jadranka Mardešić Komac , kazivala je stihove.

Ćakuloda je održana u organizaciji Grada Labina i uz potporu Istarske županije-Upravnog odjela za kulturu  i zavičajnost. Ćakulodu kod Špine moderirali su Loredana Ružić Modrušan i Daniel Mohorović. (K.Š.P.)30.08.2020./08:21:11