Cerekanje

Zabrinuta sam za sebe. Više mi ništa nije smiješno.

Svijet se toliko pravi ozbiljan oko nekih nevažnih stvari da bi to trebalo biti za krepat od smijeha. Ali, osim što se stalno čudim tom izokrenutom sustavu vrijednosti, sve mi je manje smiješno.

Patologija nije smiješna.

Recimo... Jedan bezazlen ili baš i ne tako bezazlen primjer.

Post u kojem se prodaju čizmice od 1.500 kn, preko 2.000 lajkova, bezbroj čeznutljivih uzdaha, srca pršte velika i mala iz svakog trećeg komentara, tagiranja bezboj, "vidi", "vidi"...

Post u kojem se prikazuje nastojanje jedne male udruge majki koje se iz petnih žila bore da svojoj djeci s teškoćama izgrade humano mjesto u ovom nehumanom svijetu, majke ionako umorne, radeći posao za kojeg se država trebala pobrinuti, 40 lajkova. Vjerojatno je tu pola rodbine koji znaju s čim se nose.

Ili post u kojem se prikazuju ljubavne nedaće kraljevske obitelji, više od 8.000 lajkova. Na tisuće komentara, sve stručnjak do stručnjaka, čovjek bi rekao da ti ljudi žive u Buckinghamskoj palači i da su iz prve ruke čuli Camillu kako se dere na Charlesa ili kako William ne benda ni pet posto jadnu Kate koja zbog toga ne može jesti pa je premršava ali svejedno lijepa. I jako se lijepo oblači.

Post u kojem se prikazuje majka koja ne može ostvariti prava za bolesno dijete i nema novaca za terapiju koja bi djetetu pomogla, četiri lajka. Ne lajka, pardon, četiri emotikona koja plaču. I emocija je dobila skraćenicu. Za urlat od smijeha!

Kad Milanović nekog opere, pola nacije je u ekstazi.

Kad dijete s teškoćama nakon smrti svojih roditelja završi već sa svojih 30 godina u staračkom domu jer mjesta u domovima nema, i kad zbog toga iz dana u dan kopni i umre mlado jer se nema više čemu i kome radovati, ništa. Par suzica i jedan ljuti emotikon.

Nisu novinari krivi za senzaciolizam. Oni samo slijede patologiju koja ima svoje potrebe. Nisu nas oni navukli. Dali smo se svojevoljno navući.

I to je meni toliko sve apsurdno da bi trebalo biti smiješno. Ali, nije. Jer ja sam majka koja ima dijete s teškoćama, trudim se djetetu zajedno s drugim majkama izgraditi bolji svijet, ali nemamo šanse kraj čizmica, kraljevske obitelji i Milanovića. A gdje nam je Severina? Nešto je dugo nema. Sad će ona.

Svijet još dugo, dugo vremena neće imati razloga za smijeh od srca. Ja sve više primjećujem samo cerekanje. Moram prestati čitati komentare ispod nekih postova, pod hitno!

Vesna Ferluga - Antić