Liznut ću, pa nek` crknem

Liznut ću, pa nek` crknem

Mjesto radnje trgovina, odjel voća i povrća. Glumca dva, ja i fina gospođa pored rajčica.

Pogledava ona mene par puta.

Standardno, prvo što si pomislim garant sam zaflekana, provjerim, sve u redu.

Frizura postojana, to sam provjerila pri odlasku iz kuće.

Maska na licu, ako je slučajno tajni agent Civilne zaštite.

Kad skužim da sasvim pristojno izgledam i da nije problem u meni, zaintrigirala me.

Kupujem ja povrće i koje mi ne treba, samo da vidim što će dalje.

Migolji se ona i dalje i skužim ja nakon nekog vremena da se ona bori otvoriti vrećicu (onu prozirnu) za povrće.

Masira ona nju prstima, okreće u nevjerici misleći da otvara s krive strane, pa ponovno na početnu poziciju i tako neko vrijeme.

I onda grand finale, miče žena masku, lizne prste i otvori vrećicu!

Ma možemo mi nositi gas maske, nema nama spasa kad dođemo u trgovini na odjel povrća.

Draga gospođo, ali i svi ostali koji muku mučite s vrećicama, istina je, malo ih je nezgodno otvoriti, ali sve je stvar tehnike, samo prstima (kao da pucketate) u predjelu ručke i ta tvrdoglava vrećica popusti i otvori se!  (Gizzmo)09.12.2020./07:16:03