Sve se sakupilo u grč pod grlom

Nije me više volja ni za šta, jedva čekam vikend, da se zabijem u kuću. Više me ne raduje ni odjeća, a ni kupovina kao prije.  Zbog svega ovoga, od ove situacije, ništa me više nije volja.

Nema karnevala, plesnih radosti, skijanja na omiljenim skijalištima, nema desetodnevnog ludovanja na snijegu.  Sva okupljanja za vikend izostavljena su, blagdani su završili, i s njima su splasnula i posljednja očekivanja, da će nešto biti bolje. Naglo je prekinuta želja da se ovog siječnja i veljače,  maštovitosti da na volju, kroz maškarane kostime i pokaže svu bljutavost političke zbilje, koja se na nezgrapan način latila upravljanja ljudskim životima.

Izostalo je sve ono, što je samo mjesec dana ranije, još budilo nadu.

Ne samo što osu izostala planirana putovanja, nego je izgubljeno redovno i uobičajeno studiranje u velikom gradu, ili barem u susjednom. Ističu studentske godine, a da nove generacije nisu iskusile draži brucošijade, ni života u studentskim domovima.

Pitanje je i kako će izgledati škola?. Da li je ikome stalo, da se očuva kao institucija u koju djeca idu svaki dan. Ili će se i to prepustiti slobodnoj volji, učenika maloljetničkog uzrasta.

Budući se već sada organizira uz tolika pravila, mjere i paragrafe, opravdano se javlja strah da se škola sasvim ne ukine. Jer,  pokazano je,  da se u školsku zgradu i ne mora ići pod svaku cijenu, kad može proći i od kuće.

Koga briga što će i koliko tko naučiti, kad su mame već od ranije preuzele pisanje dječjih domaćih zadaća, pod svoju obavezu.

Sve se to sakupilo, u grč pod grlom, zbog kojega sada imamo siječanjsko neraspoloženje, „kad me više nije volja“ . Zimsko doba nebuloze, ili vrijeme hladetine.

Pretpostavljate, razlog sve većem neraspoloženju,  neizvjesna je situacija i bez odgovora do kada? Prijetnje brojevima stvaraju zabrinutost i strah kod pojedinaca. Zabrane uz prijetnje kaznama, krajnje su nepredvidljive. Jednom riječju događa se gušenje života.

Strah, od čega već ne? Sam od sebe neće nestati, ukoliko ga vi ne uklonite. Iz vašeg života neće se maknuti, ako ga vi ne pobijedite. Ništa se neće promijeniti izgovorom, kako nemate volje.

Upravo je sada, vrijeme donošenja velikih odluka, trenutak u kojem se odlučuje kako će ubuduće svijet izgledati, kako ćemo mi izgledati, hoće li ljudi doživotno imati maske na licu, kako raditi, kakve će biti države, koliko njih? i tko će biti s kime?

Put u vaše dobro raspoloženje je put u aktivnost. Kad su prije neku godinu Englezi odlučili samovoljno napustiti, za mnoge , prekrasno društvo europskih članica, gledano iz ovdašnje perspektive, tumačilo se da čine veliki grijeh. Kao da su iz raja odlučili izaći.

Ali narod je sudjelovao, kolonijalna sila jednom, zna što želi, kako god ju tumačili, njihova je odluka da se ne gubi vrijeme s europskom partitokracijom. Korisnijim su procijenili povlačenje u svoje salone i ladanjske kuće, kako bi smislili buduća pravila. Držeći sebe pozvanima, da ih nametnu, jer znaju kako se pišu i kako postavljaju.  

Za to vrijeme hrvatski građani, sami se minoriziraju do apsurda, sada im je loše, pa im se ništa ne da, jer ih nije volja, pa se povlače na rezervne položaje, i samo čekaju da ovo prođe. Iz takvih neprofiliranih građana, neki bivaju izabrani i odlaze u državnu politiku.

Gdje se odlučuje o ulogama, „braćo i sestre“ za kakav angažman ste vi sposobni? (K.Š.P.)19.01.2021./06:59:20