Vjerujem da svi imate poznanika koji ne pozdravlja ni greškom.
Ja imam.
Živi on u mojoj ulici. Ono što bi se reklo `od dobre fameji`, samo u njegovom slučaju bez `vajk pozdravi`.
Lik je to nekih srednjih godina.
Obožavam ga sresti jer on se svojski trudi ne pozdraviti. Gleda u stranu, u pod, na drugu stranu ulice, sve samo da nam se pogledi ne sretnu i da ne mora nešto izustiti.
Kad prođe u autu, valjda se podrazumijeva da se ne pozdravlja!
Kako među susjedima sve teme dođu na repertoar, tako je jednom prilikom i on bio tema.
Moram priznati da mi je laknulo kad su rekli da mu ni oni nikad nisu čuli glas, znači nije problem u meni.
Mogu reći da me to nepozdravljanje u njegovom slučaju jako čudi. Obrazovan je to čovjek, sa završenom specijalizacijom, uvijek je radio na nekim rukovodećim pozicijama.
Valjda smatra da smo mi svi nebitni i nismo zavrijedili njegovu požnju, ali iz moje perspektive gledano, uzalud ti sve škole, fakultet i specijalizacija, kada nikad nisu naučio osnove bontona!
P.S. Sretnem neki dan njegovo dijete, što mislite, da li me pozdravilo? Samo ću reći, na tatu je.(Gizzmo)13.12.2020./07:28:31